Kuća Lazić, Lipik, Maria Orbeliani, Muzej grada Pakraca
Pišu: Daniel Grčević i Jelena Hihlik
U mnoštvu vrijednih predmeta koje je Muzej grada Pakraca do sada sakupio, i još uvijek sakuplja, krije se i mnoštvo zanimljivih priča. Muzejski predmeti su nam važni ne samo zbog svoje materijalne vrijednosti već možda još i više zbog zanimljivih priča koje nam pričaju. Dva akvarela koja su u naš muzej stigla kao poklon još na samom početku osnivanja ustanove skrivaju priču o pravoj ruskoj princezi koja je jedno vrijeme s obitelji, bježeći pred ruskom revolucijom, svoje utočište pronašla u našem kraju. Jedan akvarel prikazuje dio Lipika, ispred kuće Lazić dok je drugi portret djevojke u narodnoj nošnji Prekopakre. Tragom potpisa na samoj poleđini slike na kojoj je pisalo kako je akvarele naslikala kneginja Orbeljani, čiji suprug je jedno vrijeme radio kao vrtlar u lipičkom parku, istražujući dalje došli smo do vrlo zanimljivih spoznaja o ovoj slikarici. Kneginja / princeza Maria Ksavieryevna Bulatović poznatija kasnije kao Maria Orbeliani, rođena je u u Markovskaya oblasti u Rusiji 20. srpnja 1873. Njezin brat je bio Aleksandar „Saša“ Ksavierević Bulatović (1870.-1919.) ruski vojni oficir i poznati istraživač Afrike. Otac, general major Ksavier Vikentyevića Bulatovića, bio je potomak plemićke obitelji iz provincije Grodno. Ksavier Bulatović je preminuo 1873., te ostavio mladu udovicu Evgeniyu Andreyevna sa troje djece. Svoje su djetinjstvo proveli na bogatom obiteljskom imanju poznatom kao „Lutsikovka“ u Markovskaya oblasti u provinciji Kharkov. Godine 1884. Evgeniya Andreyevna se preselila sa djecom u prijestolnicu Ruskog carstva, St. Petersburg. Djecu je trebalo školovati, a prijestolnica je nudila najbolje mogućnosti u carskoj Rusiji. Djevojke Maria i Lilia (1871.-1884.) su pohađale institut u Smolniu. Lilia je ubrzo preminula od tifusa, a Saša koji je tada imao 14 godina, započeo je s pripremnim predavanjima za Aleksandrovsky Lyceum, jednu od najprestižnijih edukacijskih ustanova u carevini.
Žena u narodnoj nošnji, Maria Orbeliani, Muzej grada Pakraca
Maria se udala za princa Alekseja Orbeliania iz Poltava provincije, godine 1900., a ubrzo su dobili sina Andreja Orbeliania (1901.-2000.). Obitelj Orbeliani, kao velika većina ostalih plemićkih obitelji bila je osuđena na progonstvo, nakon završetka ruskog građanskoga rata i dolaska boljševika na vlast. Za veliku većinu Rusa koji nisu podržavali novo uspostavljenu boljševičku državu, Kraljevina Jugoslavija je postala novi dom. Tako se godine 1921. obitelj Orbeliani ovdje nastanila. Poznato je da je Maria radila kao profesorica francuskoga jezika te umjetnosti na nekoliko državnih škola. Što je točno radila u Lipiku ili Pakracu nije nam poznato, ali je najvjerojatnije također radila kao profesorica. Njezin suprug unatoč svojoj tituli radio je kao vrtlar u lipičkom parku. Tragom akvarela koje čuvamo u muzeju možemo sa sigurnošću reći da su ovdje proveli više godina, slike datiraju, jedna iz 1928., a druga iz 1941. godine. Nakon što je Marijin suprug Aleksej preminuo u Beogradu 1948. Maria i sin Andrej se sele u Belgiju u kojoj je Andrej pronašao posao, u Bruxellesu. Andrej, njegova supruga Irena i Maria napustili su Belgiju 1950. te otišli u Kanadu i nastanili se unutar Britanske Kolumbije gdje se Andrej kao inženjer rudarstva zaposlio u Salmu. Godine 1953. Maria Orbeliani se preselila u Duncan na Vancouver Island-u gdje je predavala francuski jezik te umjetnost na Queen Margaret školi. Govorila je pet jezika i bila prepoznata kao vrsna slikarica, prvenstveno u tehnici akvarela. U školi Queen Margaret čuvaju se neka od njezinih djela. Maria kao i Andrej i Irena Orbeliani su mirovinu proveli u Nelsonu B.C., gdje je Maria i preminula 1977. godine u svojoj 103. godini.
Kapelica Maria Orbeliani zbirka Queen Margaret
Do sada nam nije poznato koliki je njezin opus no iz nekih njezinih djela vidimo da je obilazila tadašnju Jugoslaviju, možda poslovno, a možda i tražeći prekrasne krajolike vrijedne slikanja. Ovdje donosimo fotografije nekoliko njezinih akvarela od kojih se prva dva čuvaju u našem muzeju, a ostatak u zbirci škole Quenn Margaret u Kanadi koja nam je i ustupila fotografije ovih vrijednih raritetnih djela jedne ruske princeze.
