Pišu: Daniel Grčević i Jelena Hihlik
Proučavajući i istražujući pakračku povijest često se i sami iznenadimo pronalazeći ljude koji su zaboravljeni, a to zaista nisu zaslužili.
Jedna od takvih je i Pakračanka Vanda Shrenger Weiss, jedna od prvih psihoanalitičarki u svijetu. Vandu smo otkrili slučajno, preko jedne stare kuverte koju je Nada Car iz Pakraca poslala Vandi Shrenger Weiss u Chicago. Mnogo podataka o ovoj iznimnoj ženi i njenom životu pronašli smo u knjizi na talijanskom jeziku koju je napisala Rita Corsa, Vanda Shrenger Weiss, La prima psicoanalista in Italia. Slijedom podataka iz ove knjige uspjeli smo kontaktirati i Mariannu, kćer Vandine sestre koju je Vanda u Drugom svjetskom ratu posvojila. Vanda potječe iz pakračke židovske obitelji Shrenger, njezin otac Lavoslav (Leopold) (1854.-1928.) bio je bogati zemljoposjednik rođen u Pakracu. Oženio je Annu (Faniku) Rosenberger iz Varaždina. Imali su devetero djece: Jacques, Hedvigu, Adelu, Roberta, Vandu, Emmu, Juliusa, Reziku i Elviru. Na početku 20. stoljeća iznenadni financijski kolaps primorao je Lavoslava da proda svoje imanje te obavlja razne poslove kako bi uzdržavao veliku obitelj. Prema kazivanju Vandine kćeri Marianne, početak napada astme od koje je Vanda patila cijelog života vezan je upravo uz gubitak obiteljske zemlje. Vanda je rođena 1892. u Pakracu kao peto od devetero djece unutar bogate židovske obitelji. Odlučnog karaktera, darežljiva i briljantnog uma, Vanda je od ranog djetinjstva sanjarila o tome da postane liječnica. Ostvarit će svoje snove i postati druga žena u povijesti prestižnoga Bečkog fakulteta koja će diplomirati medicinu. Ovo je svakako veliki uspjeh jer se radi o ženi židovskog porijekla, financijski neovisnoj i potpomognutoj školarinom koja joj je dodijeljena na temelju izvanrednih uspjeha. Na svojim predavanjima upoznala je i zaljubila se u Edoarda Weissa. Zajedno su se počeli zanimati za tada još misterioznu i kontroverznu disciplinu koju je zagovarao profesor Freud, oboje su polazili njegova predavanja na Medicinskom fakultetu u Habsburškoj prijestolnici. U kasnijim će se godinama Vanda s uzbuđenjem i ponosom prisjećati svojih prvih susreta s ocem psihoanalize. Vanda je nastojala dobiti Freudovo dopuštenje kako bi bila na svim njegovim akademskim predavanjima. Freud joj je iskazao ljubaznost i dobrodošlicu, pokazujući veliku zahvalnost za hrabri interes koji je mlada Hrvatica pokazivala. Stariji profesor Freud pokazao se „čovječan i liberalan“, za razliku od drugih profesora na Bečkom fakultetu koji su s ironijom i podsmijehom dočekivali svoje studentice. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Edoardo Weiss koji je upravo završio medicinu (1914.) poslan je na istočno bojište kao medicinsko osoblje. Unatoč globalnom sukobu koji se odvijao oko njih, 17. svibnja 1917. mladi se par vjenčao. Nedugo zatim Vanda je ostala trudna sa svojim prvim djetetom Emiliom. U Prvom svjetskom ratu Vanda je odlučila potražiti utočište u Pakracu u obiteljskoj kući u kojoj je hrane bilo u izobilju. Tijekom njezinog boravka u Pakracu zeleni kadar je prouzročio znatne probleme pljačkanjem privatne imovine. Obitelj Shrenger je tako ostala bez značajnog dijela svoje imovine, no na sreću kuća nije bila zapaljena. Sasvim drugačija sudbina zadesit će Vandinu daljnju obitelj dva desetljeća kasnije. Noć prije Badnjaka 1941. ustaše će deportirati sve pakračke Židove među kojima su bili i Shrengerovi. Vandin najstariji brat Jakob, njegova supruga Mađarica Ella Schwartz i njihovo dvoje djece, Suzika i Julius, ubijeni su u logorima NDH. Od smrti je spašena jedino njihova najmlađa kćer Marianna koju će kasnije udomiti upravo Vanda i Edoardo. Odmah poslije rata (1919.) obitelj Weiss vratila se u Trst. Vanda se odlučila baviti pedijatrijom, a iako ne možemo pretpostaviti da je direktno primjenjivala psihoanalizu u svome radu sigurno je kako su to bili početci njezina rada. Marhaba piše o tome da je Vanda Weiss „prva psihoanalitičarka koja se specijalizirala za dječju psihologiju i edukaciju“ (1981, p. 44). U samom Trstu je postojalo bogato i stimulativno okruženje za pedijatriju i neuropsihijatriji koje je pogodovalo mladim doktorima. Usprkos svemu, Trst je postajao sve neugodnije mjesto i za Vandin život i to ne samo zbog privatne situacije već i zbog tmurne političke klime vezane uz hrvatsku manjinu, zbog čega 1930. godine Vanda i Edoardo sele u Rim. Vanda Shrenger Weiss postala je jednom od osnivačica ponovno rođenog Talijanskog psihoanalitičkog društva, „prva dama Talijanske psihoanalize“, kako su je neki nazivali. Uslijedilo je doba brojnih seminara, kongresa te znanstvenih radova na europskoj razini na kojima je Vanda sudjelovala kao jedna od važnih sudionica. Osobno je poznavala Freuda te povremeno s Edoardom odlazila na znanstvena okupljanja održavana u Bečkom psihoanalitičkom društvu. Njihova kćer Marianna prisjeća se kako je tih godina u Rimu Vanda povremeno radila i kao radiolog na odjelu kirurgije. Vanda je bila odlučna, darežljiva, pažljiva i pozitivna osoba. Njihova kuća imala je sobu za konzultacije koja je ujedno postala ured Talijanskog psihoanalitičkog društva te uredništvo Talijanskog psihoanalitičkog vjesnika, a bilo je to i mjesto okupljanja rimskih intelektualaca i umjetnika. Vanda je započela s radom na psihoanalizi te je do ranih 1930-ih redovno radila kao psihoanalitičarka, koristeći istu konzultacijsku sobu kao i njezin suprug. Tijekom godina provedenih u Italiji Vanda i Edoardo ostvarili su brojne kontakte s poznatim osobama iz domene psihoanalize. Napisali su i brojne stručne radove od svjetske važnosti. Važno je napomenuti kako se sve navedeno odvijalo u sjeni rastućeg fašizma te nacizma. Godine 1938., Edoardo Weiss dobiva ponudu za posao u klinici Menninger, poznatoj ustanovi za mentalno zdravlje u Topeki, saveznoj državi Kansas, SAD. Iste godine on napušta Italiju sa starijim sinom Emiliom, a Vanda i Guido pridružuju im se 1939. godine. Godine 1942. obitelj Weiss mijenja adresu i trajno se nastanjuje u Chicagu, gdje Vanda nastavlja sa psihoterapeutskim radom. Za razliku od Edoarda, ne pridružuje se Udruženju psihoanalitičara Chicaga niti Internacionalnom psihoanalitičarskom udruženju. U Topeki nastavlja s praksom psihoanalize u konzultacijskoj sobi njihove kuće. U Chicagu su se profesionalni pravci Edoarda i Vande oštro razdvojili - Vanda se sve više odvaja od Freudovog načina rada i približava Jungovom, dok Edoardo ostaje vjeran razmišljanju prvih učitelja odriče se prijašnje fascinacije Jungom. Iste je godine Vanda imenovana jednom od osnivačica prve Američke grupe koja je prakticirala Jungove metode rada. Godine 1953. Vanda se seli u Berkeley sa kćerkom Mariannom kako bi tamo provela cijelu godinu. Za vrijeme zimskih praznika vraćala se u Chicago, dok je Edoardo odlazio u Californiju tijekom ljetnih mjeseci. Američko znanstveno djelovanje Vande Shrenger Weiss uglavnom se odvijalo pri Udruženju analitičkih psihologa u San Franciscu tijekom 1950-ih i ranih 60-ih. Godine 1964. teško se razboljela te je preminula 28. ožujka 1968.
Svakako je vrijedno naglasiti da je Pakračanka Vanda Shrenger Weiss bila: druga žena koja je diplomirala medicinu u Beču, jedina žena koja je bila dio osnivačke grupe Talijanskih psihoanalitičara, prva žena koja je prakticirala psihoanalizu u Italiji, prva pedijatrica koja je primjenjivala analitički pogled na djecu kao pacijente i prva žena koja je objavila članak u Rivista Italiana di Psicoanalisi.
