Pregled pakračke povijesti od prapovijesti do završetka Domovinskog rata koju je prezentirao profesor Branko Križan na dvosatnom predavanju „Pakrac kroz povijest“ održanom sinoć u Muzeju grada Pakraca u sklopu programa kulturnih večeri u dvorištu kurije Janković, posjetitelji su se mogli podsjetiti već znanih činjenica, ali saznati i neke nove.
Povijest pakračkog područja seže do u mlađe kameno doba iz kojeg potječu najstariji usputno nađeni nalazi na području samog grada Pakraca, Brezinama, Badljevini, Koritima, Kukunjevcu i Dobrovcu, no ozbiljna arheološka istraživanja pokazala bi daleko više, rekao je profesor Križan. U rimsko doba ovaj kraj pripadao je Savskoj Panoniji, a najpoznatiji nalazi rimskog razdoblja su nadgrobni spomenik iz Brusnika koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, te nadgrobni spomenik pripadniku Maurske kohorte, pronađen u selu Kusonje, koji se danas nalazi u dvorištu kurije Janković dok su na širem području Pakraca pronađeni nalazi i slavensko-avarske keramike.
Rani srednji vijek ovog prostora u potpunosti je nepoznanica za današnje stručnjake. Ono što se pouzdano zna jest da Pakrac krajem 12. stoljeća postaje moćna i snažna utvrda kojom su vjerojatno gospodarili templari odnosno ivanovci te djelovala kovnica novca slavonskog banovca. Dio predavanja profesor Križan posvetio je i pakračkoj staroj utvrdi rekavši kako određene rekonstrukcije nastale prema zapisima putopisaca, te analogijama u obrambenoj arhitekturi tog doba, govore da je utvrda imala oblik nepravilnog peterokuta, jakih debelih zidova. Bila je ojačana vanjskim kulama i opasana opkopom, a u unutrašnjosti je imala četverokutnu kulu rađenu od tesanog kamena. Zanimljiva povijesna činjenica koju je profesor Križan našao u povijesnim zapisima jest da je vlasnik pakračke utvrde za vrijeme turskih osvajanja bio Nikola Šubić Zrinski koji je u pismu habsburškom caru, naveo kako je preskupo braniti utvrdu, a nemoguće ju je srušiti.
Kroz predavanje Križan je opisao i događanja tijekom i nakon odlaska Turaka, vrijeme kada okolicu naseljava ponovno katoličko i pravoslavno stanovništvo te se osniva 1705. godine Pravoslavna eparhija pakračka nadležna za cijelu Slavoniju, a kasnije i za sjeverni dio Hrvatske. Tijekom 18. stoljeća administrativna uloga Pakraca jača podjelom požeške županije na pakrački i požeški kotar 1745. godine kada Pakrac postaje kotarsko mjesto. Pakrac i Lipik su jedno kraće vrijeme bili u posjedu Franje baruna Trenka, a grofovi Jankovići Daruvarski postaju vlasnici vlastelinstva 1760. godine i ono ostaje u njihovom vlasništvu punih stotinu godina.
Zlatno doba Pakraca, Lipika i okolice je od 1885. godine do Prvog svjetskog rata kada se gradi željeznica Barcz-Pakrac-Banova Jaruga te omogućuje prodor stranog kapitala. Tada se gradi prvi veći industrijski pogon – pilana, zatim parna pilana, uskotračna željeznica u Psunjskoj gori, te mala ciglana u Filipovcu.
Razdoblje do 1945. godine obilježeno je intenzivnim društvenim životom domaćeg stanovništva i doseljenika. Pakrac gubi značajke ruralne i postaje prava urbana sredina, grad obrtnika i trgovaca, a 1991. godine Pakrac i Lipik postaju poprišta užasnih sukoba i rata koji će uništiti i ono malo preostale povijesti ovog kraja.
Na kraju predavanja pročelnik pakračke gradske uprave Tomislav Petrač i v.d. ravnateljice muzeja Tea Lokner uručili su prigodne poklone prof. Križanu te Lani Filić, učenici Srednje škole Pakrac i njezinoj mentorici profesorici Branki Marić, koja je izradila maketu pakračke utvrde od šibica i darovala Muzeju grada Pakraca, a s kojom se natjecala na ovogodišnjoj regionalnoj Domijadi.