Od naredne sezone mogli bismo s velikim zanimanjem pratiti natjecanje u 2. Hrvatskoj nogometnoj ligi. Razlog tome su dvojica Pakračana koja bi od jeseni trebala zajedno zaigrati u Hrvatskom dragovoljcu. Kažemo trebala, jer osim Filipa Matijaševića, bivšeg napadača NK Zagreb koji je već potpisao ugovor, pred vratima ovog zagrebačkog kluba je i 24-godišnji Pakračanin Matej Grafina. Od potpisa ga, kako doznajemo, dijele tek formalnosti…
Matej je prošlu sezonu odigrao u Austriji gdje je odličan dojam ostavio kao igrač trećeligaškog Deutschlandsberger DSC. Potvrda tome je i interes nekih austrijskih drugoligaša koji su ga željeli naredne sezone u svojim redovima, no nije se dogodilo.“Odlično iskustvo, bio je to moj prvi odlazak u inozemstvo, različito govorno područje i nova okolina. Naravno da sam se za mjesto u momčadi morao izboriti, biti bolji i 20 posto od domaćih igrača da bih zaigrao. Uspio sam se nametnuti na bočnoj poziciji i tu sam pružao zapažene partije. Usporedim li naš i njihov nogomet rekao bih da su nešto slabiji na tehničko-taktičkom planu, no fizički su dobri. Trenira se pet puta tjedno plus utakmica vikendom. Ono što je kod njih možda bolje je infrastruktura te ukupna prateća logistika“, priča o svojoj odnedavno sportskoj prošlosti Matej.
„Grafac“ je igrački ponikao u Pakracu gdje je s trenerom Darkom Kelemenom prošao mlađe kategorije, a jedan je od prvih, ako ne i prvi mladi igrač koji se čvrsto odlučio za nogometni kruh pa udobnost roditeljskog doma zamijenio najprije Osijekom, a potom i inozemstvom. Prekopakranski dom majke Alfrede i oca Gorana napustio je već 2007. godine kad kao trinaestogodišnjak odlazi u NK Osijek gdje odrađuje kadetski i juniorski staž. Izuzetna eksplozivnost mladog zadnjeg veznog igrača iz Pakraca u Osijeku je maksimalno iskorištena, a kulminacija svega dogodila se u posljednjoj juniorskoj godini kad je na krilima sad već polivalentnog Mateja Grafine i pod vodstvom trenera Ivice Kulešević Osijek osvojio naslov prvaka Hrvatske. Po ocjenama Sportskih novosti Matej je bio treći igrač lige odmah iza Marka Pjace i Dine Špehara. Da ne bi bilo sve samo oko lopte, Matej je paralelno uspješno završio i grafičku srednju školu stekao zvanje grafičkog dizajnera i tako skinuo brigu s vrata majke Alfrede da će dijete ostati samo nogometaš.
Seniorski staž nije tekao glatko... Iz Osijeka su ga slali na posudbe u novljanski Libertas (3. HNL) pa u 30-ak kilometara udaljeno Belišće..“Tamo je bilo odlično. Igrao sam kod Ivice Grnje, osjetio povjerenje dobio status standardnog prvotimca i uzvraćao kvalitetnim igrama.“ Jasno, uslijedio je poziv drugog slavonskog prvoligaša – Cibalije iz Vinkovaca. Tamo je imao bolji status nego u Osijeku, skupio je 300 minuta u pet prvoligaških utakmica, nešto kup utakmica, no za uzvrat je od Cibalije dobio neredovite isplate koje su, kako je vrijeme odmicalo postajale sve rjeđe. „Sporazumno sam oprostio nešto novca kako bih izvukao barem nešto, no niti od toga do danas nema ništa.“ Kad nema novca, nema niti velikog profesionalizma pa je Matej poslan na posudbu u Višnjevac iz kojeg je prošle godine konačno i otišao u Austriju…
Austrija ga ipak nije vezala. Nakon odrađene godine dana želja za dokazivanjem na višoj razini odvela ga je na probu u Belgiju. Tamo se okušao u nekim trećeligaškim klubovima, zadovoljio je potencijalne poslodavce, no uvjeti koji su mu ponuđeni bili su granični – niti loši, niti dovoljno dobri. Zatraženi time-out prije odgovora proveo je u Hrvatskoj i otvorio se poziv Hrvatskog dragovoljca…Dalje sve znate. U jedinoj do sad odigranoj utakmici namjestio je pogodak dvostrukom strijelcu, suigraču i prijatelju Filipu Matijaševiću i danas se nalazi pred potpisom koji će ga gurnuti u čvrstu drugoligašku konkurenciju iz koje je ipak, pogotovo nakon uspjeha Hrvatske na SP, lakše izboriti kakvu nogometnu, ali i financijsku europsku komociju.