Polovinom ovog tjedna smo objavili rezultate državne mature u Srednjoj školi Pakrac: prolaznost u gimnaziji je iznosila sto posto, a kod maturanata strukovnih usmjerenja 65, odnosno ukupno za cijelu školu 72 posto, što je nešto bolje nego lani, prokomentirao je profesor Jonatan Berlančić, ispitni koordinator u Srednjoj školi Pakrac.

Već tri godine pokušavamo te rezultate usporediti s drugim školama, naročito nama bližim, odnosno pronaći na taj način mjesto po kvaliteti Srednje škole Pakrac  u hrvatskom školskom sustavu. No, to nam ne uspijeva, podaci koji bi nam služili za usporedbu su nam nedostupni. Nismo u tome jedini. Redovito prateći brojne druge medije vidljivo je da niti oni ne objavljuju takve podatke, odnosno ne obavljaju usporedbe i rangiranja škola u Hrvatskoj temeljom uspjeha na državnoj maturi.  To me ljutilo jer sam bio uvjeren da bi takvi pokazatelji bili realni za stvaranje slike o kvaliteti naše škole u odnosu na druge.

Stoga sam ove godine u tome za pomoć zamolio Tihomira Tomčića, bivšeg Pakračanina, pakračkog srednjoškolca, čak jedne godine i pakračkog profesora, sada dugogodišnjeg ravnatelja (peti mandat) strukovne škole u Zadru, vrlo cijenjenog i nagrađivanog (i Nagradom Grada Pakraca) prosvjetnog radnika, člana Upravnog odbora Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja i donedavno jednog od člana  deveteročlanog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja u RH. No, razgovor s njim me brzo razuvjerio da bi uspoređujući rezultate s državne mature otkrili više o kvaliteti pakračke srednje škole u mreži srednjih  škola u Hrvatskoj.

Kako kaže Tomčić, rezultati koje postižu maturanti na državnoj maturu među školama su neusporedivi iz više razloga i stoga ih Nacionalno vijeće niti ne objavljuje.

Prvi razlog su nejednake pozicije u koje srednje škole polaze upisujući učenike u prvom razredu. Neke gimnazije i druge atraktivne škole upisuju isključivo odlikaše i naravno da je takvim školama kroz četiri godine kud i kamo lakše pripremiti učenike za državnu  maturu od škola koji upisuju učenike u strukovna zanimanja gdje nerijetko veliki broj učenika u prvi razred srednje škole dolaze masovno s dvojkama iz većine ključnih predmeta poput matematike ili jezika. Stoga je za prosvjetare često veći uspjeh takve učenike obučiti da savladaju elementarno gradivo, nego odlikaša da zadrži razinu znanja potrebnu za najveću ocjenu. Tu startnu nejednakost među školama dodatno pojačava činjenica da u Hrvatskoj postoje i privatne škole koje se plaćaju i koje uglavnom pohađaju djeca imućnijih roditelja tražeći na taj način za svoje novce više znanja za svoju djecu.

Drugi problem je što više od polovine maturanata, naročito onih koji imaju namjeru školovanje nastaviti na fakultetima,  cijeli četvrti razred uzimaju dodatne instrukcije ili upisuju izvanškolske tečajeve za pripremu mature pa je njihov rezultat uvelike prvenstveno rezultat tih dodatnih priprema, odnosno individualnog rada učenika, a ne četverogodišnjeg rada škole.

Treći je razlog u tome što učenici od škole do škole upisuju različite predmete na maturi, odnosno različite razine istih predmeta među kojima je težina pitanja i testa uvelike različita, a rezultati neusporedivi.

Stoga, kaže Tomčić, rezultati državne mature koji su ostvareni u pojedinoj školi ne mogu biti međusobno usporedivi, naročito ne za stvaranje rang liste kvalitete škola pa će roditelji i nadalje povjerenje ili nepovjerenje prema nekoj školi morati graditi na drugim, najčešće paušalnim pokazateljima, odnosno vlastitoj percepciji kvalitete neke škole.

A mi ćemo se i dalje pitati zašto neki srednjoškolci svakodnevno putuju pored zgrade pakračke gimnazije u svom susjedstvu odlazeći po isto takvo znanje u istom programu u Daruvar.