Sigurni smo da tih godina nije ni slutio da će mu srednjoškolski „odličan“ iz Hrvatskog jezika indirektno odrediti budućnost, no iz današnje perspektive gledajući, stvari su se posložile upravo tako. Iako je završio srednju školu i stekao zvanje stolara, Danijel Špelić, 38-godišnjak iz Pakraca, svoje je zanimanje ostavio po strani i uhvatio se tipkovnice. Ljubitelj zaboravljenih filmova kojeg i danas pred televizorom zarobi kakav stari filmski klasik s Alainom Delonom u glavnoj ulozi, ljubav i hobi objedinio je pisanju. Bogat vokabular, vješto uklopljen u pitke rečenice rezultirao je serijom romana, ali i jednim filmskim scenarijem. Da, iz digitalnog pera ovog pakračkog autora izašlo je oboje. Krenimo redom…
U pakračkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici ovih će dana, točnije 23. travnja povodom kulturne manifestacije "Noć knjige 2018", biti upriličena promocija njegovog novog romana Odjeci. Ovo je četvrti u nizu Špelićev roman i nasljednik je lokalno poznatih Vidio sam kako umireš, Kad ponoć otkuca i Tamna strana. Pisao ga je godinu dana. O svojem posljednjem djelu kaže da je najkvalitetnije štivo do sad i dodaje: „Prvog romana nastalog 2001. godine danas bih se najradije odrekao, no praksa čini svoje pa sam zato na ovaj posljednji itekako ponosan.“ Iako nismo ulazili u fabulu, doznajemo da se radi o hororu, prvom takve vrste iz Danijelove zbirke, a radnja se zbiva u potpuno izmišljenom mjestu Trenkovac, ali sa stvarnim lokacijama Pakraca i Lipika čije su ulice bile zastupljene i ranijim Danijelovim djelima. Roman ima 360 stranica i najopširniji je do sad, a bit će otisnut u 200 primjeraka u izdavaštvu kuće Nova knjiga Rast.
Što se filmskog scenarija tiče, doznajemo da se također radi o hororu, naslova je Vikend, a budućnost ovog niskobudžetnog filma je istovjetna sličnim. Realna opcija je trnovit put kroz plasman na brojne inozemne festivale pred oči svjetskih filmofila i čekanje eventualne pozitivne kritike. Sve u svemu, novca tu nema, barem ne previše… „Pa i nema, sve se svodi na ljubav, hobi, konačno i zadovoljštinu, jer ipak je to usko interesno područje i razumljivo je da nema previše medijskog interesa, a onda niti novca“, dodao je Danijel te se odmah nadovezao da posao pisanja scenarija zahtjeva prilično vremena jer se razlikuje od klasičnog pisanja romana. „Scenarij traži da u što manje riječi kažemo što više, dok je kod romana sve jednostavnije i nužno opširnije.“
Što Danijel radi kad ne stvara? Piše, kaže, filmski blog. Ukucate li u Googlovu tražilicu Deckardov kutak link će vas odvesti ravno u riznicu Danijelovih osvrta na djela filmske produkcije iz 70-ih, 80-ih godina. Što misli o tandemu Bud Spencer&Terence Hill, Jack Lemmonu i Jerry Lewisu te ostaloj gardi starih zavodnika ili komičara doznat ćete iz, malo je reći, bogatih recenzija. Primjer, znate li da je jedna od poznatijih američkih komedija „Luckasti profesor“ s Eddijem Murphijem u naslovnoj ulozi - prikazana na zemaljskim programima više desetaka puta - već snimljena 1963. godine s neponovljivim Jerry Lewisom u glavnoj ulozi? Sad znate...
Ukratko, tako dane provodi naš sugrađanin. Dok stolarsku diplomu polako prekriva prašina, polica s autorskim djelima sve je punija. I što mu drugo poželjeti nego da ga struka prepozna pa da mu dobra kritika bude nagrada i osobna zadovoljština. Kad već nema para…
