Ante Gugo, hrvatski novinar, publicist, ratni izvjestitelj i dugogodišnji novinar i urednik Slobodne Dalmacije, predstavio je jučer poslijepodne svoj novi roman u pakračkoj knjižnici ispred desetak okupljenih slušatelja među kojima su bili predsjednik Gradskog vijeća Grada Pakraca Miroslav Ivančić i gradonačelnik Požege Darko Puljašić. Uz autora u predstavljanju romana sudjelovao je i povjesničar književnosti, prof.dr.sc. Slobodan Prosperov Novak.
Razgovor s gostima Gradske knjižnice vodila je njena ravnateljica, Monika Lucić Fider, koja je autoru poželjela dobrodošlicu u Pakrac nakon dugog niza godina, jer kako je i sam autor rekao, u Pakracu je bio daleke 1995. na prvi dan VRO Bljesak.
Roman, koji bi se moglo nazvati i sagom o jednoj obitelji, prati dvije paralelne priče, jednu koja počinje u jesen 1991. s početkom domovinskog rata, a drugu koja je smještena u vrijeme otprilike dva tjedna prije atentata na Stjepana Radića u Beogradskoj skupštini. Ne pristupajući kronološkom slijedu priča već ispreplićući ih naizmjence, autor je kroz njih želio čitatelju prikazati da se nekakav oblik zla desetljećima nije mijenjao, kakav je bio prije 70 godina takav se opet pojavio 90-ih.
„Ja sam angažiran pisac, ne pišem iz zabave, svojim pisanjem želim poslati poruku, ostaviti nekakav trag. Htio sam na popularan način ispričati dio hrvatske povijesti, ne onaj koji se nalazi u arhivima i spisima, već onaj koji sam kao dijete i kroz odrastanje upijao i nasljeđivao kroz usmene predaje.“ riječi su autora koji je također dodao da ovaj roman inspiraciju ima u nekim stvarnim događajima i da se sve o čemu on u romanu priča nekad i negdje u nekakvom obliku nekome u Hrvatskoj dogodilo.
Za ovu, kako ju je sam autor nazvao, fikciju inspiriranu stvarnim događajima, koristio je stvarne povijesne činjenice smještajuću radnju na izvorne lokacije, ali i koristio izmišljena imena za lokacije u kojima se može prepoznati svaki grad koji je za vrijeme rata bio u okruženju. Ovaj je roman i svojevrsna posveta 14-orici autorovih kolega, ratnih reportera koji su poginuli, dajući svoj život za istinu u Domovinskom ratu.
„Radi se o velikom povijesnom romanu, kakvih u hrvatskoj literaturi nema puno i koji je vrlo bitan. Smještajući razdoblje radnje romana u vrijeme pred smrt Stjepana Radića i početak Domovinskog rata on je ušao u samo središte jednog od ključnih političkih i nacionalnih hrvatskih identitetskih problema, a to je da je nakon Radićeve smrti konačno u hrvatski etnički i politički prostor ušao jedan novi etnikum, jedan novi prostor Zagore, kojeg do tada nema u hrvatskoj politici. Nakon Radićeve smrti definitivno ulazi taj treći etnikum, on se bori kroz razdoblje od '28. do Domovinskog rata i u Domovinskom ratu taj hrvatski identitet ulazi u samo središte hrvatske politike i od tada on više nije marginalan i slučajan već ravnopravan s dalmatincima i kontinentalnim Hrvatima i to Gugova knjiga kazuje. Svakodnevno čitamo i svakodnevno se susrećemo s onima koji pokušavaju reći da je ova država nastala na nekakvom zlu, ova knjiga pokazuje da je sve što je ovdje nastalo, nastalo u obrani, što je i glavni junak romana opisao riječima: „Ljudska duša i čovjekov um su kao polje. Što u njega posiješ, to ćeš i požeti i to će te hraniti. Oni desetljećima u svoja polja siju mržnju, koja je otrov za dušu i um čovjekov. Sad, kao što rekoh, sjedaju za stol da bi slasno pojeli to što su u svom polju poželi.“, rekao je Slobodan Prosperov Novak koji je ponudio kritički, povijesni i politički osvrt na autorovo djelo prilikom sinoćnjeg predstavljanja romana.
