Objavljemo reakciju pakračkog vijećnika Nevena Garače u cijelosti na članak urednika Darka Baronice „HLADOVINA U PAKRAČKOM LISTU Danas novinar, jučer konobar, sutra projekt menadžer“ objavljenog 21. srpnja na našem portalu.
Vjerujem da nema potrebe da se pozivam na sve one zakone i članke koji Vas obavezuju da objavite ovaj članak kao reakciju na tekst novinara Darka Baronice „HLADOVINA U PAKRAČKOM LISTU Danas novinar, jučer konobar, sutra projekt menadžer“ već da ćete to učiniti kako zbog elementarne pristojnosti, tako i zbog povećanja čitanosti.
Pakrački list d.o.o. pripojen je Lokalnoj razvojnoj agenciji – Poduzetnički centar Pakrac d.o.o. (u daljnjem tekstu LRA-PCP) 2014. godine kao njen organizacijski dio. Razlog ovom pripajanju bili su loši financijski rezultati poslovanja Pakračkog lista d.o.o., a od pripajanja se očekivalo da će se u narednim godinama naći načina za boljim poslovanjem. Do danas su se od LRA-PCP izdvojili i otišli na tržište Hotel Pakrac, Sportska dvorana i Računovodstveni servis, dok je Pakrački list još uvjek organizacijski dio LRA-PCP-a. Raspodjela zaposlenih prema organizacijskim odjelima je Razvojno- projekti odjel 3, Pakrački list 3, Uprava Društva s računovodstvom 2, Inkubator 1 i Tržnica Pakrac 2.
U kakvom je stanju trgovačko društvo najbolje je utvrditi ako pogledamo koliki je ukupni dohodak svih njegovih sastavnica. Ukupni prihod LRA-PCP iznosi 1.386.256,00 kuna, prihodi od vlastitih usluga iznose 73,6%, a potpora Grada Pakraca (čitaj poreznih obveznika) 26,4%. U 2017. godini, koja je i predmet rasprave društvo je ostvarilo gubitak od 582.569,00 kuna.
Ako ovo znamo onda znamo da ima više od pola milijuna kuna razloga da gradski vijećnik pita kako se troše novci poreznih obveznika i predloži moguća rješenja. To što sam (jedini ja) sudjelovao u raspravi zahtjevala je od mene i moja savjest i moja struka i moj status gradskog vijećnika.
Ovakav financijski rezultat LRA-PCP u kom Pakrački list sudjeluje s 3 zaposlenika, kao i Razvojno-projektni odjel s 3 zaposlenika, rezultat su temeljnih pojmova upravljačkog procesa: efikasnosti i efektivnosti. Efikasnost znači raditi stvari na pravi način, dok efektivnost znači raditi prave stvari. Ako je netko efikasan, tada radi stvari na pravi način, no to ne znači kako radi prave stvari. Slična stvar je i s efektivnošću. Ako je netko efektivan to znači kako radi prave stvari, no to opet ne znači da ih radi na pravi način. Uspjeh u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti ovisi o umnošku efikasnosti i efektivnosti. Dakle potrebno je raditi prave stvari na pravi način, ili još bolje potrebno je raditi izvrsne stvari na izvrstan način.
Obilježja suvremenih tržišta, pa tako i tržišta rada, su nagle i brze promjene koje se uobičajeno opisuju kao turbulentne. Politika EU-a stvara pritisak na liberalizaciju tržišta rada posebno naglašavajući pitanje dereguliranja nacionalnih radnopravnih standarda te odnos standardnog ugovora o radu i atipičnih ugovora o radu. Fleksigurnost je tako odgovor kao optimalno rješenje koje omogućava fleksibilne oblike rada, s jedne strane, te sigurnost zaposlenja, s druge strane. Uz fleksibilnost, pojam i praksa mobilnosti je iduće obilježje tržišta rada. I to mobilnost u geografskom smislu (da možete doći od točke A do točke B); obrazovnom smislu (da ste spremni stjecati nova i nova znanja i vještine tijekom radnog vijeka); sociološkom smislu (da ste se spremni susretati s različitim grupama i prihvaćati njihova pravila ponašanja) i najvažnije u mentalnom smislu (da ste svjesni promjena koje se oko vas događaju i da možete otvoriti um i prihvatiti promjene). Oni uspješni neće samo prihvaćati promjene koje se oko njih događaju nego će ih predviđati i biti spremni za njih kada se dogode.
Da, projektni način rješavanja problema uobičajen je u današnjoj ekonomiji. On može označavati posebnu organizacijsku strukturu, biti dio organizacijske kultrue i njene prakse. Ovakav način razmišljanja i djelovanja zahtjeva se i od predavača, i novinara, i liječnika, i frizera, i pilota, i proizvođača piva itd. Ne morate daleko ići i uvjeriti se da uspješne organizacije i pojedinci i u našem gradu koriste ovakav model i ne vide u tome ništa spektakularno već samo suvremeno tržišno ponašanje (vidjeti članak o Marku Barčanu, bivšem novinaru). Isto tako projektni menadžment više se odnosi na stanje svijesti, a ne na nedostižna znanja. Ovo stanje svijesti uključuje spremnost na novosti, spremnost na izazove, kreativnost, lucidnost, poduzetnost, slobodu. Prijedlog da se na ovakav način ponaša i sudjeluje u pisanju projekata, netko će shvatiti kao izazov i kao kompliment, a netko će od toga napraviti karikaturu i biti uvrijeđen.
Sve ovo prethodno nije moje otkriće niti moj izum, nego jednostavno obilježja današnje ekonomije. Ako znamo sve ovo, onda znamo da nitko ili ništa od onoga što se spominje u tekstu Darka Baronice nije niti iznevjereno niti povrjeđeno. Povrijeđena je samo njegova sujeta i taština jer se od njega očekuje da radi prave stvari na pravi način.
S poštovanjem,
Neven Garača