Sportska psihologija, primijenjena znanstvena disciplina u okviru psihologije opterećena je predrasudama da psiholozi rade samo sa vrhunskim sportašima što je netočno jer rade i s rekreativcima, sportašima invalidima te mladim sportašima. Pored toga ova znanstvena grana je neopravdano zapostavljena, čulo se jučer u gradskoj vijećnici na predavanju „Sportska psihologija i mentalno zdravlje“ koje je održao Požežanin Matija Mesić, mag. psych., sportski psiholog, stručnjak za psihološku pripremu sportaša koje je u sklopu 12. tjedna psihologije u Hrvatskoj održano u organizaciji Društva psihologa Požeško-slavonske županije u suradnji sa Sportskom zajednicom Grada Pakraca.

Da sportska psihologija zanemarena vidjelo se i na jučerašnjem predavanju na koje se odazvalo tek 12-tak odraslih slušatelja od čega iz pakračkih sportskih klubova tek troje iz Hajduka, troje iz Daruvara, nešto Požežana te dvije profesorice koje su na predavanje doveli 3. razred učenika koji se u Pakracu školuju za zvanje medicinske sestara/tehničara. Pored toga u 17 sati se nije pojavio nitko relevantan niti da bi otključao gradsku vijećnicu pa je ključ stigao tek nakon više telefonskih poziva, ali ne od glavnih vrata nego od pomoćnih pa su svi sudionici predavanja u dvoranu ušli doslovno kroz hodnik WC-a.

Za nagradu su poslušali 30-minutni uvod u kojem je mag. psych. Mesić pojasnio što je sportska psihologija uz napomenu da je nužno da je u klubovima provode isključivo obrazovani ljudi sa zvanjima sportskog psihologa, certificiranog životnog trenera, motivacijskog govornika i mentalnog trenera.

U drugom dijelu predavač je odgovarao na konkretna pitanja s kojima se sreću slušatelji u klubu, a koja su se odnosila na motiviranje djece  za bavljenje sportom, ali i često preambicioznih očekivanja roditelja, kako od vlastite djece tako i od kluba.