Što je novo u Gradskom društvu Crvenog križa Pakrac, budući da tamo dolaze građani, kakva sve prava i pogodnosti mogu ostvariti, kakva je popunjenost Doma za stare u Marinom Selu, a kakva u odmaralištu na Viru, kao i o drugim aktivnostima ove pakračke velike i značajne udruge, pitali smo na pola mandata ravnateljicu Danijelu Kiš.

Što je trenutno aktualno u Gradskom društvu Crvenog križa Pakrac?
Upravo smo završili međužupanijsko natjecanje mladeži u pružanju prve pomoći. Sada pripremamo ljetnu sezonu na Viru. Uobičajene aktivnosti.
Dolaze li ljudi samoinicijativno u Crveni križ po pomoć?
Dolaze i upućujemo ih na mjesta gdje im se ta pomoć može pružiti. Nekada je to Centar za socijalnu skrb, nekada socijalna vijeća gradova. Mi možemo pomoći u onoj mjeri u kojoj nam dopušta obujam naših projekata. Trenutno je aktualan projekt FEAD 2 „Zajedno za društvo jednakih mogućnosti“, ili pak u odjeći i obući.
Na ulazu piše da paketa za hranu više nema. Što to znači i kakvih je paketa bilo?
U tijeku je navedeni projekt „Zajedno za društvo jednakih mogućnosti“ u kojem smo partner GD CK Osijek. Iz tog projekta smo imali do sada tri podjele paketa s prehrambenim namirnicama i još nas očekuje jedna podjela higijenskih potrepština i jedna podjela školskog pribora. U prvoj skupini korisnika su osobe koje imaju rješenja Centra za socijalnu skrb. U ostatku su osobe na rubu siromaštva za što postoji propisana formula izračuna i temelji se na potvrdi iz porezne uprave o visini primanja. Nažalost, i to me ljuti, nema za sve potrebite. Projekt traje od lanjskog 1. srpnja i završit će u lipnju. Lani smo u dvije distribucije podijelili 1288 paketa, a u ovogodišnjoj jednoj 576. Higijenske potrepštine ćemo podijeliti do kraja ovog mjeseca i očekujemo 560 paketa, a pakete sa školskim priborom tijekom svibnja, ali nam je broj i sadržaj još nepoznat.
Što je paket prehrane sadržavao?
Osnovne prehrambene namirnice poput ulja, soli, šećera, brašna, grisa, kukuruzne krupice i pahuljice, krumpir u prahu jer sa svježim zbog truljenja imamo loša iskustva, mlijeko, marmelada, riblje i mesne konzerve i slično.
Na drugom plakatu koji sam uočio u predvorju piše da je zabranjeno ostavljati pakete s odjećom. Što to znači, donose li ljudi njima nepotrebnu odjeću?

Uskoro prihvatno-distributivan centar

Donose, ali ih trenutno usmjeravamo da pričekaju budući da imamo problem s prostorom. Određeni smo od strane Grada da upravljamo ovom zgradom koju koristi veliki broj udruga pa je predvorje poprilično prometno te bi stoga bilo neprimjereno da tamo leži razbacana odjeća, a trenutno nemamo ni prostor ni osobu koja bi to zaprimala pri čemu ćemo promijeniti sustav. Dosadašnja praksa da se sva garderoba odlaže na isto mjesto nije dobra jer smo uočili da dolaze manje-više uvijek iste osobe koje to prevrću i ostavljaju nered. Stoga smo kupili police na kojoj će netko od naših zaposlenika ili volontera doniranu robu pregledati, sortirati po kriteriju muško, žensko, dječje i slagati na policama po veličinama kako bi bila pregledna bez preturanja i nakon toga uredno ostavljena za druge korisnike. U dogovoru s Gradom smo dobili prostor u bivšim Hrvatskim cestama ili donedavno javnim radovima na križanju Tomislavove i Gajeve ulice i odredit ćemo dan, vjerojatno četvrtak, kada će ljudi tamo moći dolaziti birati raspoloživu odjeću i obuću. Prije toga ćemo morati još malo urediti taj prostor za neku vrstu skladišno-distributivnog centra. Ne mislim da donirana roba mora biti „ispeglana na crtu“, ali mora biti čista, čitava, upotrebljiva.

Neka domaćinstva kod kuće imaju raznog pokućstva koje ne koriste i koje bi se htjelo riješiti, a možda je nekome upotrebljivo. Jesu li vam interesantne takve stvari?
Jesu, ali nam je problem prostor kojeg sada nemamo. U nekoliko navrata smo, na sugestiju Grada, jer se radilo o nekakvim socijalnim slučajevima, takve stvari selili izravno iz kuće u kuću. Kada osposobimo ovaj prostor u Tomislavovoj ulici vidjet ćemo koliko će tamo biti mjesta i za takve predmete.
Imate li korisnika pučke kuhinje i tko to plaća?
Za sada još uvijek socijalna vijeća Pakraca i Lipika u suradnji Centrom za socijalnu skrb. Trenutno je to dvadesetak, neki dolaze ovdje, nekima starijima i nemoćnijima vozimo po kućama. Pučka kuhinja je sada najmanje socijalna jer još imamo oko 60 korisnika koji si sami plaćaju ili im plaćaju djeca, kada su u pitanju starije osobe. Inače ta mješavina u kojoj smo mi malo socijalna ustanova, malo tržišna, s naglaskom da smo neprofitabilna udruga je podosta prisutna u našem radu što ne čudi s obzirom da imamo i Dom za stare osobe i odmaralište na moru, dakle poprilično veliki sustav koji se, da bi preživio i isplatio plaće zaposlenima, mora probijati na tržištu.
Koliko sada imate zaposlenih?

31 zaposlenik

U ovom trenutku sada imamo 31 radnika ili petero više nogo kada sam ja ovdje došla u lipnju 2017. godine. U stručnim službama četvero, u Marinom Selu 22, u kuhinji troje, dječje odmaralište jednu i jedna koordinatorica u projektu „Zaželi“. Mi smo se kandidirali za provođenje nekoliko projekata i ako nam prođu bit će još zapošljavanja, ali će se ponovo kao problem pojaviti prostor.
Kako je u Domu za stare u Marinom Selu?
Dom za stare osobe je popunjen, to je 65 osoba. Kada neka ode, a uglavnom je riječ o biološkoj izmjeni, pozove se drugi korisnik s liste čekanja. Za njih 35 plaća Ministarstvo za demografiju, mlade i socijalnu politiku jedinstvenom cijenom od 3.465 kuna koja nam je napokon u prosincu povećana. Ostalih trideset korisnika plaća privatno u rasponu od 2.850 do 3.630 kuna, ovisno radi li se o nepokretnoj, pokretnoj ili polupokretnoj osobi te da li je u jednokrevetnoj ili višekrevetnoj sobi. Čekamo da se otvori natječaj za energetsku obnovu u kojem bi mijenjali krovište, sustav hlađenja i grijanja za što je projekt gotov. Lani smo vlastitim sredstvima u iznosu 250.000 kuna adaptirali stari dio Doma na način da smo u potpunosti modernizirali dva kupatila i adaptirali ih za potrebe teško pokretljivih osoba, zamijenili smo stolariju u sobama, postavili knauf na dio zidova i uredili ulaz u objekt pa to sada djeluje znatno drugačije.
Odmaralište na Viru?

Na Viru još malo mjesta

Pripreme idu standardno kao i svake godine. Gosti su standardni, najviše Pakračani i Lipičani, ali i one uobičajene grupe iz Novske, Siska, Zagreba, Požege, Vukovara, Daruvara. Ima i novih upita, ali ćemo standardno moći odgovoriti na oko 600 zahtjeva. Oko 20-tak slobodnih mjesta još ima samo u turnusu od 3. do 12. srpnja.
Ove godine smo nakon 12 godina odlukom Odbora, naš paket koji obuhvaća noćenje, tri obroka i prijevoz na bazi deset dana povećali za 10 posto. To je bilo nužno jer su u međuvremenu poskupjeli energenti, plaće su išle gore. Tako će sada djeca do 7 godina plaćati 750 kuna, do 15 godina 1.540 i odrasli 1.870 kuna i apartman 2.035 kuna.
Trebali bi započeti 12. lipnja. No, ta grupa je još upitna i ako ona odustane onda 17. lipnja, a pokušavamo uvesti još jednu grupu koja bi započela 29. kolovoza. Uspijemo li sezona će nam trajati do 7. rujna. Planiramo zaposliti domara i čistačicu, a ostalo osoblje bi naizmjenično povlačili s postojećih radnih mjesta odavde.
Imali kakvih novosti u pogledu podizanja standarda odmarališta?
Nama je najvažnije dovršiti pročelje koje u jednom dijelu još nije završeno što nam je veliki problem i sprječava podizanje standarda unutrašnjeg dijela. Problem je što smo devet mjeseci godišnje zatvoreni što stvara vlagu u prostorima gdje fasada nije dovršena i ne možemo početi s nikakvim unutarnjim radovima. Nadamo se da ćemo tu investiciju riješiti ove godine, poslije ljetne sezone, jer to sada ne možemo niti vremenski niti financijski. Da li kroz svoja sredstva ili ćemo se zadužiti, to ćemo još vidjeti. Odbor CK je odlučio od ove godine povećati nakon desetak godina cijenu tog paket aranžmana za 10 posto i nadam se da ćemo kroz to skupiti bar dio sredstava da krenemo sa dovršetkom pročelja. Poskupljenje je bilo neminovno jer su kroz tih 10 godina poskupili energenti, živi rad, i morali smo te cijene za naše korisnike korigirati.
Vaš podstanar i u organizacijskom i u prostornom smislu je projekt „Zaželi“. Sada je oko godinu dana kako se projekt provodi. Ide li u uobičajenom ritmu?
Da, sve uobičajeno. Upravo smo imali kontrolu Fonda i aktivnosti u suradnji s Poduzetničkim centrom Pakrac prolaze planirano. Korisnici mjesečno dobivaju poklon pakete, mada bi oni voljeli da su više prehrambeni, a ne higijenski. Možda je dobro reći da korisnici projekta „Zaželi“ ne mogu dobivati naše pakete humanitarne pomoći po drugoj osnovici. Korisnici se prirodnim putem ponekad mijenjaju što nadoknađujemo s naše liste čekanja. U malim razmjerima su se promijenili u odnosu na start i žene pružatelja usluga što je sve razumljivo jer su neke otišle raditi na poslove za koje su procijenili da su im bolji. Projekt će još trajati do 31. svibnja iduće godine i imamo pripremljen sličan projekt koji namjeravamo kandidirati, ako se pojavi natječaj, s kojim bismo nastavili ovaj oblik pomoći ljudima.
Koliki su godišnji prihodi i rashodi u Gradskog društva CK Pakrac?

Prihodi skoro 5 milijuna kuna

Naši ukupni prihodi su lani bili nešto viši od 4,75 milijuna kuna, a rashodi nepunih 4,69 milijuna kuna i za oko milijun kuna su veći od prethodne godine što je posljedica uvođenja projekta „Zaželi“ i poslovanjem odmarališta na Viru u prošloj godini. Ne zarađujemo previše, pokrivamo se. Nemamo velik višak prihoda nad rashodima budući da se ulažu u razvoj udruge i to je dobro, pri čemu je važno istaknuti da smo u veljači prošle godine povećali plaće za 7 posto. Sva ostala prava radnika zajamčena su Kolektivnim ugovorom, kao božićnice, uskrsnice, regres, dar za djecu, plaćeni putni troškovi, dakle sva prava iz kolektivnog ugovora. Plaće su redovite, do 10. u mjesecu budu isplaćene i to nas košta mjesečno oko 190.000 kuna. Većih dugova nemamo i za sada ih ne planiramo, ali ako bi išli u neke veće investicijske zahvate i u skladu s procjenom mogućnosti, od toga ne bih bježala. Vozni park nam je malo dotrajao, ali funkcionira, naročito nakon donacije iz Tirola, ako i ove godine dođe i drugo najavljeno vozilo.
Koliko dobivate novaca iz gradskih proračuna?
Iz pakračkog oko 100.000 kuna iz kojih se pokriva plaća i rad službe traženja i održavanja zajedničkih prostora zgrade stare osnovne škole oko 18 000 godišnje. Iz lipičkog manje, 45.000 kuna. Nama je problem što smo u jednom trenutku neprofitna udruga, dakle dobivamo donacije. Međutim, kada je u pitanju tako velika udruga kao naša u drugom trenutku, da bismo mogli funkcionirati, novac za rad zarađujemo na tržištu. Organizacija Hrvatskog Crvenog križa se kod ljudi poistovjećuje s raznim kriznima razdobljima poput rata, poplave, potresa kojih sada, hvala Bogu, nema. No, mi se moramo nečim baviti i u tom mirnom razdoblju, a sve s čim se baviš ima troškova. Tako da smo sada orijentirani na različite projekte kroz koje nam je cilj zaposliti postojeće ljude, ali i pomoći stanovništvu, te sačuvati i postojeća radna mjesta. No, mi smo doista u socijalnom sustavu. U Domu imamo korisnike o kojima moramo brinuti 24 sata svih 365 dana u godini. Na dijalizu vozimo 12 korisnika, svakog dana nekog od njih, što nam kroz putne troškove plaća Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Raspolažemo i s posudionicom medicinskih pomagala gdje ljudi mogu doći, ako to pravo ne ostvaruju preko HZZO-a, posuditi za svoje oboljele ukućane, hodalicu, štap, bolesnički krevet, kolica. Potrebno pomagalo dobiju besplatno na revers i vrate nam kada ta potreba prestane. Održavamo tečajeve prve pomoći za kandidate za polaganje vozačkog ispita i tu ostvarujemo određeni prihod. Uvijek volim spomenuti dobrovoljno darivanje krvi jer mi je to posebno draga aktivnost. Dobro je da stalno pomalo dolaze novi darovatelji, obično nakon što napune punoljetnost. U prvoj ovogodišnjoj akciji smo prikupili 136 doza i slijede još tri: u svibnju, kolovozu i studenom. Svakog drugog četvrtka u mjesecu u našim prostorima besplatno mjerimo tlak i šećer. Imamo i službu traženja i trenutno je na popisu 66 nestalih osoba od kojih 65 iz Domovinskog rata. Lani je zaključena potraga za dvije osobe. U tom mirnom dobu dakle svaštarimo na području Pakraca i Lipika, mada na području Lipika znatno manje jer se oni sve više orijentiraju na svoje kapacitete kroz ustanovu za dnevni boravak i „Liru“, ali moram naglasiti da odlično surađujemo sa oba grada. Prisutni smo i kroz interventni tim koji moramo imati po Zakonu o civilnoj zaštiti s kojim bi nastupali u slučajevima raznih nepogoda, ali i po potrebi, primjerice, u migrantskoj krizi. Problem je volontiranje. Sve je manje empatije, ljudi traže nagradu za sve i sve je manje volontera. Taj problem je već prisutan u radu s mladeži i tu je sve manje zainteresiranih. U tom dijelu imamo dobru suradnju s Ministarstvom pravosuđa koje nam šalje ljude da kroz dobrovoljni rad, takozvanu probaciju, odrađuju manje zatvorske kazne. Ti ljudi nam pomognu kroz istovar kamiona, distribuciju pomoći. U svakom slučaju dobro nam dođu i iskustva su dobra.
Dobivate li novaca iz središnjice Hrvatskog Crvenog Križa?
Ne, oni su nam logistička potpora. Kada govorimo o novcima moram spomenuti odličnu suradnju s Vatrogasnom zajednicom Pakrac-Lipik jer kroz tu suradnju dobivamo jako puno materijalne pomoći iz Tirola, zahvaljujući i voditelju projekta u sklopu Vlade Tirola Peteru Logaru i koordinatoru za RH Tomislavu Stokiću. Za Dom u Marinom Selu smo dobili najaviše te materijalne pomoći. Lani konkretno u bolničkim krevetima, desetak komada koji su nam posebno vrijedni jer se njihov rad regulira električnim napajanjem. Nadalje, dobili smo ormariće, stroj za glačanje, stroj za guljenje krumpira, razne stolice, automobil Caddy, puno kompleta posteljine. Sve to potječe iz njihovih ustanova slične našem Domu koje sam obišla. Naravno, u njima je taj standard znatno veći pa i ranije zanavljaju takve uređaje. No oni su za nas dobri i još će nam godinama služiti. Za ovu godinu iz istog projekta nam je najavljena pomoć u još jednom vozilu, 30-tak kreveta, a možda i još ponešto što se nikada ne zna unaprijed.
Pred dvije godine u vrijeme izbora u GD CK Pakrac je bila masovna pojava učlanjivanja. Koliko je tih ljudi platilo godišnju članarinu od 12 kuna u ove dvije godine?

Članovi ili glasači

Trenutno s plaćenom članarinom imamo 125 članova i 263 dobrovoljna davatelja krvi koji su automatizmom u našem članstvu. Prije dvije godine, dakle u vrijeme izbora imali smo 280 članova ili 155 više koji članstvo nisu obnovili. Čekamo iduće izborno razdoblje. Možda se ponovo učlane.