Dojam je da je znatno tiše nego inače započela ovogodišnja sezona svinjokolje u našem kraju. Mogli bismo navesti puno razloga za to, a jedan je svakako i neobično toplo vrijeme za ovo doba godina kada su mnogi od onih koji su taj posao mislili odraditi u prvom dijelu studenog ipak odustali, o čemu se kroz medije izjasnila i veterinarska struka pozivajući zainteresirane da pričekaju sa svinjokoljom za koju je idealna temperatura od 0 do 5 stupnjeva, koliko je potrebno da bi se meso u 24 sata ohladilo u svojim najdubljim dijelovima. No vjerojatno je glavni razlog što je zakonodavac, pozivajući se na opasnost o afričke svinjske kuge, pooštrio tehničke i sanitarne uvjete svinjokolje po dvorištima, što je neminovno praćeno novim financijskim nametima i što kolinje kod kuće čini dodatno skupljim. No tu je trend koji je prisutan već godinama, a to je da se svinjokolja, umjesto kroz klasičan dvorišni pribor koji čine korita, čengele, hauštok, kotao i slično, obavlja u trgovačkim centrima. Uvjerili smo se u to, dijelom kroz dostupnu, uglavnom veterinarsku statistiku, ali još više na terenu, obilazeći prošlog vikenda sela obriješkog bazena u potrazi za slavonskim kolinjem.
Dr. Siniša Horvat, direktor Veterinarske stanice Pakrac, jedine koja je ovlaštena za obavljanje takvih usluga na našem području, informirao nas je da je u dosadašnjem dijelu ove godine, dakle počevši sa siječnjem obavljen do sada 861 pregled na prisutnost trihinele, što je za 257 više nego u prvih 10,5 mjeseci lani ili porast za 30 posto. No, on je stvoren prvenstveno povećanim odstrelom divljih svinja koje je zbog pojave afričke svinjske kuge zahtijevalo Ministarstvo. Broj pregledanih domaćih svinja po pitanju prisutnosti trihinele je godinama u padu. Lani je, recimo, bilo u Veterinarskoj stanici Pakrac ukupno (domaće + divlje) pregledano 1.692 nalaza te u ambulanti u Gaju 350, što je pad u odnosu na ranije godine. Drugi konkretan podatak da sezona još nije u punom jeku, također iz Veterinarske stanice Pakrac, govori o tome da je prijavu kolinja, dakle novu obvezu vlasnika svinja namijenjenih dvorišnom kolinju, prijavilo za vikend 15.-17. studenog tek u 20-tak slučajeva i isto toliko je te subote prijepodne došlo uzoraka analize mesa na trihinelu (cijena 49,90 kuna).
U to smo se uvjerili na terenu napravivši krug od Omanovca preko Obriježi, Velikog i Malog Banovca, Ploština, Kapetanovog Polja, Batinjana, Matkovca gdje smo uočili kolinja u tek tri dvorišta što ne znači da nismo neko i „promašili“.
Kolinja u ilegali
Osim pada broja dvorišnih kolinja drugi zaključak našeg istraživanja je da su se kolinja povukla u ilegalu, poput nekih kriminalnih djelatnosti. Nekada su se dvorišna kolinja s veseljem i ponosom najavljivali danima ranije. Na njima su se, uz obvezno otvoreno dvorišne kapije koje su simbolično pokazivali da su svi dobronamjerni dobro došli, okupljali prijatelji i rodbina, bilo da su došli pomoći raditi ili smetati, u većem broju nego na rođendanima i drugim obiteljskim svečanostima. Danas je takva tradicionalna djelatnost koja nije stoljećima specifična samo za Slavoniju kako mi to obično mislimo, nego kako to navodi stručna literatura, cijeli panonski, alpski i dinaridski prostor središnje i južne Europe, opterećena brojnom i čestim izmjenama zakonske i podzakonske regulative pa je malo kome jasno koje su sve to obveze vlasnika, a koje krajnjeg korisnika (najava kolinja veterinarima, pregled trihinele, način usmrćivanja svinje, PDV, popratni list za transport, ušne markice i slično). Stoga je i naš pokušaj da iz prve ruke, na terenu, saznamo kako se odvija danas kolinje prilikom posjeta dvorištima uglavnom završavao na pozivu domaćina da se nešto pojede ili popije, ali bez upotrebe fotoaparata i olovke.
Drugi razlog sve rjeđih kolinja u našim dvorištima su ponude u trgovačkim centrima. Njihovom pojavom, što je u Pakracu bilo prije 15 godina, u vrijeme svinjokolje pojavila se i mogućnost kupovine na akcijama po povoljnim cijenama određene pozicije mesa (but, rebra, slanina, mljeveno meso pa čak i gotovo kobasice spremne odmah za dim), a uskoro i obrađene svinjske polovine koje su po cijeni bile 8 do 10 kuna skuplje od kilograma žive svinje što djeluje izuzetno povoljno. Posebice ako se doda mogućnost obročnog plaćanja karticama koje se u pravilu najčešće koristi. Ljudi su reagirali brzo izračunavši koji sve troškovi otpadaju kada se umjesto u dvorištu svinjokolja „obavi“ u trgovačkom centru kao što su cijena mesara, nalaz trihinele, prijevoz iz udaljenog sela, piće i hrana za rabotu, običaj „spreme“ za kući, neugodnost rada po kiši, snijegu ili niskim temperaturama i slično. U razgovoru sa našim starijim sugrađanima pri odluci da se svinjokolja „obavi“ u trgovačkom centru, uvijek se ističu i promjene navike u prehrani gdje naročito, sada već i srednje i mlađe generacije, neke dijelove svinje poput iznutrica, tradicionalnih pača za koje su potrebne kožice, nogice i uši, čvarci, mast, krvavice jedu jako malo ili čak nimalo pa time pada iskoristivost svinje na uštrb kupovine ciljanih pozicija mesa. Pri tom čak nerijetko i u drugi plan padaju razmišljanja u razlici kvalitete mesa koja je nemjerljivo veće, posebice za dimljenje i kasnije sušenje, između domaće svinje i industrijski uzgojene koje je u naše trgovine nerijetko došla iz Nizozemske, Austrije i Danske.
Ukupno uzevši, strah od toga da će nam ulaskom u Europsku uniju zabraniti dvorišna kolinja kojim su euroskeptici pred sedam, osam godina plašili narod je bio pretjeran. Europska unija nije zabranila kolinje, ali su pooštreni razni sanitarni i drugi uvjeti, a ostatak posla su odradili trgovački centri ponudom i cijenom pri čemu je kvaliteta onoga što jedemo palo u drugi plan pa nije teško zaključiti da nekadašnje tradicionalne slavonske mesne proizvode jedemo u manjoj mjeri i manjoj kvaliteti. Sve na uštrb cijene i komfora (nerada).
Svinjogojcima sve teže
Što se tiče društva, ovaj trend manji je problem gurmanske patnje za dobrom kobasicom ili nekim drugim komadom suhog mesa, a veći za poljoprivrednu proizvodnju, naročito svinjogojsku. Tijekom našeg istraživanja uspjeli smo saznati da na pakračkom kraju postoji najviše jedna svinjogojska farma koja se bavi uzgojem svinja u turnusima od stotinjak komada kako je to uobičajeno i plasira ih velikim mesnim industrijama. Kod ostalih, a uglavnom je riječ o nekoliko manjih svinjogojaca, koji drže godišnje do 20 komada bekona, smokova ili odojaka, ili čak i znatno manje, koji tradicionalnim načinom svinje uzgajaju za sebe, svoju rodbinu i prijatelje. Radi male potražnje i nekonkurentnih cijena u odnosu na trgovačke centre oni svoj uzgoj sve teže plasiraju na tržište i stoga su, prema našim saznanjima, mnogi odustali pa su se čak prorijedili i oni koji hrane svinje (2-5 komada) samo za potrebe svoje obitelji. Da bude paradoks veći, što dodatno ukazuje na snagu trgovačkih lanaca i rast potrošačkog mentaliteta, taj broj smanjenog broja uzgajivača je utjecao na manju ponudu, ali nije uspio podići cijenu preostalima. Sada se ona u našem kraju najčešće kreće oko 13 kuna po kilogramu žive vage i kako su nam rekli spomenuti mali uzgajivači godinama se ne mijenja, a i takva je nešto veća nego na bjelovarskom području ili u istočnoj Slavoniji. Mada neki potrošači tvrde da je sada problem naći smok. Primjer s najveće oglasne ploče u gradu, one kod pošte, gdje i sada je nalijepljen rukom pisani oglas o prodaji smokova, ipak govore o relativno uravnoteženoj ponudi i potražnji.
Meso u trgovinama poskupilo
Početkom studenog su ranijih godina u mesnicama trgovačkih lanaca počinjale utrke za potrošačima. U medijima, letcima i na ulazima u te trgovine su osvanuli oglasi o akcijama bilo za polovice, bilo za pojedine mesne pozicije. No, naš dojam je da ove godine to nije tako, a dobili smo tome potvrdu i od mesara-prodavača koji rade u njima. Jedinstveni su u ocijeni da je meso u odnosu na prošlu godinu poskupilo, ovisno gdje i koje pozicije za oko 15 posto pri čemu treba primijetiti da su si trgovci, naravno ne naši prodavači nego njihovi poslodavci, prisvojili i razliku u PDV-u od 12 posto koliko ga je Vlada početkom godine smanjila na većinu prehrane, tako da je ukupno povećanje cijene mesa i preko dvadesetak posto. Svinjske polovice koje su se lani prodavale između 18 i 20 kuna po kilogramu, bar u ovo doba godine, osim što je ponuda smanjenja i nema ih u većini pakračkih trgovina, su 21,90 kuna. No znatno više je poskupjela prodaja mesa po pozicijama, tim više jer još nisu krenule akcijske prodaje kojih za sada nema kod većine trgovaca niti u najavama. Tako je najomiljenija pozicija carsko meso (slanina za dimljenje) za koje se lani u vikendima svinjokolje moralo ranije ustati ili rezervirati u dogovoru s mesarom, prodavala na akcijama, ovisno od vikenda i trgovine, od 21,99 do 28 kuna. Sada je, što ne znači da se neće možda promijeniti kada potražnja poraste, od 26,99 (akcija) do čak 32 kuna. Kilogram mljevenog mesa je lani na akciji znao biti i po 22,90. Sada se kreće od 29 do 37 kuna. Gotove kobasice za dimljene su lani po kilogramu bile od 29,90. Trenutno su (16. studenog) između 31,99 (akcija) pa sve do 36 kuna za kilogram.
Kolinja sele u folklor
Digitalna tehnologija i opća globalizacija su unijele posljednja dva desetljeća cijeli niz promjena u našem životu. Računala, mobitele, satelitsku tehnologiju, kodiranje smo prihvaćali kao nešto normalno vidjevši u njima, unatoč strašnom podizanju ritma života, niz poboljšanja, olakšanja i približavanja tehnološki razvijenijima. No istovremeno nismo imali vremena uočiti kako sva ta čuda tehnike neprimjetno mijenjaju i naše životne navike do najsitnijih detalja prehrane. Stoga ne čudi da malo pomalo, unatoč narodnoj izreci „bolje da izumre selo nego običaji“ izumire i jedno i drugo pa su se slavonska kolinja i druga svakodnevica naših dvorišta pomalo preselili na sajmove tradicionalnih običaja kao što je naš banovac ili dobrovačka čvarkijada, da šire i ne spominjemo. I dvorišna kolinja polako sele u folklor.
