Prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, u pakračkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održano je sinoć središnje ekumensko molitveno slavlje Požeške biskupije. Predvodili su ga požeški biskup Antun Škvorčević, i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk, uz sudjelovanje kanonika požeškog Stolnog kaptola sv. Petra te svećenika i vjernika Pakračkog dekanata.
Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup Škvorčević je rekao da je Isus poželio, opraštajući se sa svojim učenicima, „Da svi budu jedno“. „Drago mi je da ste se pridružili ovom ekumenskom slavlju u kojem želimo očitovati svoju blizinu Isusu Kristu i zajedno s njim moliti da svi njegovi učenici budu jedno, i u Hrvatskoj i ovdje u Pakracu. Sudjelovanje pravoslavnog episkopa i katoličkog biskupa na ovom slavlju svjedočanstvo je kako smo osjetljivi za te Isusove riječi i molitvu.“ U homiliji, biskup je podsjetio kako je ovogodišnja tema Molitvene osmine „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15, 5-9). „Treba ostati u Isusovoj ljubavi, jer ljubav je životna formula. Ona je tajna, otajstvo našeg osobnog i zajedničkog postojanja. Ljubav je pokrenula sve, u njoj je smisao svega… Stoga Isus poziva svoje učenike da budu ucijepljeni u njegovu ljubav onako kako je loza ucijepljena na trsu, koji je hrani životnim sokovima iz zemlje i na taj način omogućuje da na njoj izraste grozd," rekao je biskup.
Episkop Jovan je zahvalio biskupu Škvorčeviću što ga je pozvao na ekumensko slavlje na kojem sudionici imaju prigodu zajednički govoriti i zajedno se moliti Bogu. „Mi smo skloni, kada se suočavamo s ljudima koji su drukčiji od nas, gledati samo ono što nas razdvaja. Poslušajmo stoga Krista koji nas zove da ostanemo u njegovoj ljubavi, jer će tako u nama rasti čežnja za jedinstvom i pomirenjem s drugima“, rekao je episkop i dodao da je zajedno sa biskupom nedavno posjetio potresom pogođena područja Banije i uvidio kako je ova nevolja međusobno zbližila ljude. „Svi su spremni da zajednički pomognu nastradale ljude, ne dijeleći ih po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, jer je ljudsko srce duboko. To nam pokazuje da smo svi jedno: Jedno srcem, jedno u stradanju kada je čovjeku najteže, jedno u muci kada je čovjeku najpotrebnije, jedno u ljubavi koje je jedini jezik koji govori srcu čovjekovom i koji nas vodi u carstvo nebesko.“
Pri kraju ovog ekumenskog slavlja zapaljene su svijeće u znak živog svjedočanstva vjere, istog vjerovanja koje ispovijedaju i katolički i pravoslavni vjernici, te zajednička molitva Bogu.
