Iza Gradskog društva Crvenog križa Pakrac je izuzetno teška godina koju je kao i svima obilježila epidemija izazvana koronavirusom. Ona je jako bila prisutna u njihovom Domu za stare i nemoćne osobe u Marinom selu, ali se odrazila i na rad pučke kuhinje i odmarališta na Viru. Drugi bitan događaj za rad GD CK Pakrac u prošloj godini je potres na Baniji jer su građani svoju materijalnu pomoć postradalima mogli realizirati preko Društva. O svemu tome razgovaramo s Danijelom Kiš, sadašnjom i budućom ravnateljicom Društva.

Što se događalo jesenas u vrijeme najveće prijetnje Covida i koliko je sada u njemu korisnika?

Godinu 2019. završili smo s puno planova, najviše na odmaralištu na Viru gdje smo imali u planu klimatizirati prostore i završiti fasadu na Odmaralištu. No, onda, pred točno godinu dana je počela ta 2020., nemirna, psihotična i kaotična i već 16. ožujka smo, umjesto s realizacijom planova, počeli s aktivnostima vezanim uz koronavirus. Do 10. lipnja smo s desetak djelatnika i šest volontera, mada je bilo prijavljeno i više, ali nije bilo potrebe, obilazili staračka domaćinstva i pomagali im u snabdijevanju svakodnevnim potrepštinama, otvorili smo dežurni telefon. U ta tri mjeseca smo ostvarili 1831 posjet korisnicima.
Što se tiče samog Doma, on je uz stroge primjene epidemioloških mjera odolijevao virusu do 19. studenog nakon čega se u kratkom razdoblju razboljelo 13 zaposlenika i preko noći smo ostali na njih sedam; šest u njezi i jedna kuharica. Pomoć nismo mogli dobiti od nikoga jer su sve zdravstvene ustanove i drugi domovi bili u sličnoj situaciji tako da je tih 15-ak dana bilo izuzetno naporno, radilo se, uključujući i mene, u smjenama i po 24 sata pa dan odmora, zahvaljujući čemu korisnicima ničega nije nedostajalo.
Koliko je uopće bilo oboljelih osoba i do kada je to trajalo?

U jednom valu 40 oboljelih korisnika

To je bilo što se tiče osoblja. U tom razdoblju su testirani i korisnici i od njih 65 je bilo 40 pozitivnih pri čemu je u tom razdoblju njih osam umrlo, no ne mogu reći da su umrli od Covida, jer su svi oni imali neke kronične bolesti, nego sa Covidom. U razdoblju od rujna do siječnja nam je ukupno umrlo 20 korisnika, a bio nam je dodatni problem što je od početka pojave korone na snazi bila mjera zabrane primanja u dom novih korisnika. Nakon tog vala započetog u studenom, novih oboljenja kasnije nismo imali. U dogovoru s epidemiološkom službom, kada se stanje smirilo početkom ove godine smo ponovo dom popunili što znači da nisu stradali samo korisnici doma nego i starije osobe koje su mjesecima duže, nego što bi to u normalnim uvjetima bilo moguće, čekale da budu smještene u dom. Svi novoprimljeni su prije ulaska morali proći testiranje, te još neko vrijeme nakon ulaska biti u određenoj vrsti izolacije.

Kako su korisnici podnijeli višemjesečnu izoliranost?
Vrlo teško, bez obzira koliko se s njima radilo. Oni su bili bez posjeta skoro godinu dana, od polovine lanjskog ožujka pa sve do nedavno. U jednom razdoblju smo dozvoljavali kontakte na udaljenosti, preko prozora. No bili su izuzetno skromni i poslušni. Shvatili su da moraju biti u svojim sobama uz pojedinačna dopuštenja za šetnju dvorištem. Izvan dvorišta ne mogu niti sada. Snabdijevanje iz trgovine prema njihovim narudžbama obavljaju zaposlenici, što je za mnoge bilo uobičajeno i bez epidemioloških mjera. Bili su i uplašeni jer smo mi među njima hodali u zaštitnim odijelima tako da nisu niti znali tko im je ušao u sobu, tko ih poslužuje i s kim kontaktiraju. To je loše na njih djelovalo.
Kakva je sada (16. ožujka) procijepljenost?
S prvom dozom je cijepljeno 46 korisnika i samo četiri djelatnika, svi oni koji su htjeli. Drugu dozu nije dobio nitko.
Kako se ta svojevremena nepopunjenost odrazila na prihode doma?
U odnosu na 2019. godinu, lani smo u domu imali 188.000 kuna manje prihoda. To je posljedica one zabrane primanja novih korisnika, jer neko vrijeme smo umjesto 65 imali oko 50.
Druga značajna aktivnost Crvenog križa lani je aktivnost vezana uz pomoć postradalima u potresu? Imate li podatak koliko ste raznih materijalnih dobara odvezli na Baniju?

Postpotresne aktivnosti

Da, baš kada smo se malo oporavili od korone, dogodio se potres. Baš sam u tom trenutku bila u našem Domu u Marinom Selu i to je za korisnike bilo strašno, posebno u starom dijelu zgrade. Dok sam ja došla do Pakraca, ovdje su sve aktivnosti vezane za prikupljanje humanitarne pomoći započete i naši građani s područja oba Grada su već donosili pomoć – hranu, toplu odjeću i obuću, pokrivače, grijalice. Gradsko društvo CK u tome nije bilo samo; uključili su se građani, veliki doprinos su dali članovi KPD „Sloge“ koji su sortirali donacije uz naše zaposlenike. Ne bih htjela nikoga preskočiti i izostaviti, ali bilo je to toliko emotivno razdoblje da se sad ne mogu ni sjetiti tko je sve pomogao. Iz Pakraca na postradalo područje je otišlo u tim prvim danima oko 10 kamiona pomoći, ali ne kroz sustav CK nego na ciljana mjesta koja smo mi kroz različite kontakte dogovorili. Kada je prošao taj prvi val, kasnije smo imali još ciljane akcije, primjerice s deterdžentom za pranje rublja i drugim higijenskim potrepštinama pri čemu moram spomenuti lipičkog velečasnog Roka Ivanovića koji nam je otvorio i stavio na raspolaganje kriptu svoje crkve. Tada se na postradalom području pojavila potreba za kartonskim kutijama i ljepljivim trakama za spašavanje stvari iz kuća koje su se mogle spasiti, na što su neki od naših poduzetnika odgovorili odmah i pomoć je bila odvežena u roku dva sata. Neizmjerno hvala svima. Druga postpotresna aktivnost nam je bila zbrinjavanje i skrb oko ljudi koji su bili smješteni na našem području, njih pedesetak, u hotelu i privatnim kućama. Djeca su dobila poklon bon od stotinu kuna, onima koji su imali mogućnost kuhanja smo pomagali u namirnicama, a svima koji su iskazali potrebu u higijenskim potrepštinama i odjeći i obući, iako su se oni ubrzo polako vraćali.
Dio tih materijalnih donacija je ostao kod nas u Pakracu jer su skladišta na postradalim područjima bila popunjena, odnosno nitko više nije iskazivao potrebu pa sada to dijelimo našim sugrađanima u potrebi.

Lani vaš restoran, poznat i kao pučka kuhinja nije radio u ožujku i travnju, pa opet od prosinca do sada. Je li se to odrazilo na financijsko poslovanje Društva?
Restoran je bio zatvoren u smislu konzumiranja hrane u njemu, ali ne i kuhinja. Ona je cijelo vrijeme radila i mi smo na teren i dalje razvozili hranu korisnicima pučke kuhinje.
Kako je u epidemiološkim uvjetima protekla lanjska turistička sezona u vašem odmaralištu na Viru?

Upola manje noćenja na Viru

Pridržavajući se epidemioloških mjera sezona je odrađena na način kako je to bilo moguće, što znači da je bilo upola manje noćenja nego 2019. godine. Ljudi su se bojali doći. Dječje grupe koje ljetuju preko Ministarstva ili drugih institucija, SKD Prosvjete, Caritasa su sve bile otkazane tako da smo lani na Viru ostvarili 310.000 kuna manje prihoda nego godinu dana ranije, umjesto 770.000 samo 440.000 kuna.
Kako protječu pripreme za ovogodišnju?
Sezona je u pripremi i očekujem povratak na stanje iz 2019. godine. Do sada imamo formiranih osam grupa pri čemu smo, što radi epidemioloških mjera što radi podizanja kvalitete, grupe smanjili na 50 do 60 osoba. U svakoj grupi mjesta još ima i želja nam je popuniti još jednu grupu u predsezoni i jednu u postsezoni. Bit će ponovo i dječjih grupa iako je sada zbog činjenice da djeca malo idu u školu na nastavu malo ne idu, komunikacija otežana.
Jeste li poskupili?
Jesmo, iz dva razloga: cijene energenata su otišle gore, a s druge strane smo podigli standard jer smo završili fasadu objekta u cijelosti, te sve prostore klimatizirali. Sada je cijena po osobi desetodnevnog aranžmana u sezoni u apartmanu 2.600 kuna, u dvokrevetnoj sobi 2.480, trokrevetnoj 2.380, četverokrevetnoj 2.320, a višekrevetne, koje najviše koriste djeca 2.250 kuna.
Kada govorimo o financijskom poslovanju u prošloj godini u svakom segmentu rada iskazujete manje prihoda nego prethodne godine. Znači li to da je vama korona bila skupa?

Minus pola milijuna kuna, a bez pomoći države

Jako skupa. U odnosu na 2019. godinu ostvarili smo 730 tisuća kuna manje prihoda. Smanjili smo i troškove, ali ne u toj mjeri, jer je to bilo nemoguće, pa smo godinu završili s minusom od 293.000 kuna, kao i dodatnih 140.000 kuna koje smo utrošili u aktivnosti same udruge tako da smo skoro pola milijuna kuna u minusu. Otkaz nije dobio nitko i dalje imamo 30 zaposlenih i svi su dobili plaće u istim veličinama kao prethodne godine, mada je ona u jednom trenutku kasnila kao i neka druga materijalna prava iz Kolektivnog ugovora. Dugovi prema dobavljačima postoje, ali ćemo ovu godinu odraditi bez ulaganja i namiriti minus iz prethodne godine. Bar se tako nadam.
Vi niste imali mogućnost da ostvarite Covid pomoć od države?
Ne, i to me je razočaralo, jer ste i sami primijetili da smo uslijed epidemije imali manje prihoda u svakom segmentu rada. No mi nismo poduzetnici, mada sam se u jednom trenutku ponadala, jer se mjera nazivala „pomoć u očuvanju radnih mjesta“, a mi imamo više zaposlenih nego brojni mali poduzetnici. No nismo imali pravo i ponosna sam i zahvalna ljudima koji su taj teret podnijeli zajedno sa mnom.
U svibnju vam izlazi četverogodišnji mandat ravnateljice. Namjeravate li ga nastaviti?
Da, izbori su provedeni prošle godine. Naš pravilnik nalaže da se izbor ravnatelja provede šest mjeseci prije isteka postojećeg kako bi na vrijeme mogli dobiti suglasnost iz Zagreba i obaviti druge formalnosti koje su prisutne u slučajevima kada se čelna osoba mijenja. Tako smo s tim aktivnostima počeli u listopadu javnim natječajem i one su završene, pa će meni u lipnju početi teći drugi četverogodišnji mandat.
Što bi još istaknuli za kraj ovog razgovora, a da Vas nisam pitao?

Projekti su prigoda

Moram ponoviti da je iza nas izrazito teško razdoblje, pri čemu se ne žalim na obavljeni posao nego na činjenicu da smo, ne svojom krivicom, pretrpjeli financijske gubitke koje će biti teško nadoknaditi u kratko vrijeme. U dosadašnjem tijeku razgovora govorili smo isključivo o, recimo to uvjetno, tržišnom segmentu, a zapostavili smo onaj humanitarni rad naše udruge koji je doista lani bio uslijed svih ovih nedaća u drugom planu i sada nam predstoji revitalizacija rada naše Udruge. U tome nam je prioritet da od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dobijemo ugovor o pružanju socijalne usluge „Pomoć u kući“ tako da možemo na našem području u suradnji s Centrom za socijalnu skrb dostavljati naše obroke. Isto tako, kako za rad Društva tako i za nadoknadu lanjskog financijskog minusa, su nam značajni projekti koje trenutno provodimo ili za koje se natječemo, a ima ih dosta. Aplicirali smo, prošli i potpisali Ugovor za naš projekt „Zaželi“ čiji smo mi nositelj, vrijednosti 1,8 milijuna kuna, gdje će se zaposliti 20 žena čime se nadovezujemo na drugu fazu istog projekta koju provodimo zajedno s Gradom i s nestrpljenjem čekamo natječaj i za treću fazu istog projekta. Provodimo i projekt s Udrugom umirovljenika Pakrac-Lipik „Pridruži se – aktivni u mirovini – Zajedno u drugu mladost“, vrijedan oko 1,5 milijun kuna. Partner smo i Udruzi slijepih i GD CK Osijek u njihovim projektima. Dakle, provodimo naše projekte i rado sudjelujemo kao partner u projektima naših suradnika. Nadam se da ćemo ubrzo opet krenuti onim putem na kojem smo bili 2019.godine, oporaviti se, popraviti standard našim zaposlenicima, ali i više pomagati našim korisnicima.
Želja mi je da ovo neobično razdoblje što prije prođe, da se ubrzo vratimo životu kada smo se slobodno kretali i radili, ne dovodeći svoje ukućane, kolege, korisnike u potencijalnu opasnost.