Pakrac je jučer po prvi put bio domaćin sjednice saborskog Odbora za ravnopravnost spolova koja je održana u vijećnici kurije Janković, a povod je bio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava u spomen na 22. rujna 1999. godine kada su u Zagrebu na Općinskom sudu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri djelatnice suda.
O toj temi i problemu tako su jučer u Pakracu pod predsjedanjem predsjednice Odbora Marije Selak Raspudić, govorili članice: Anamarija Blažević, Ankica Zmajić, Vesna Nađ i Anita Pocrnić Radošević, pri čemu su kao gosti sudjelovali potpredsjednica Hrvatskog sabora Sabina Glasovac, Martina Vlašić, saborska zastupnica iz naše županije te županica Antonija Jozić.
Mada nekih izričitih zaključaka nije bilo, sve govornice su isticale da je važno da je problem na vrijeme prepoznat i u njegovom rješavanju je izuzetno bitna prevencija i edukacija s kojom treba početi u dječjoj dobi kako bi se podigao stupanj društvene osviještenosti o tom problemu. Zakonski okvir u tome je dobar, no daleko je veći problem u njegovoj implementaciji u praksi što je posebno odnosi na pravosuđe koje najčešće u odmjeravanje prekršajnih ili kaznenih sankcija poseže za najmanjim kaznama čime obezvređuje i nasilje i žrtvu.
Tko se tuče taj se ne voli
Pozivajući se na statistiku (lani u Hrvatskoj 2500 prijavljenih slučajeva) više zastupnica je zaključilo da je taj vid nasilja koje dospijeva do mjerodavnih u porastu što ne mora automatski značiti i povećanje broja obiteljskog nasilja već može biti pokazatelj i da se žrtve češće ohrabruju prijavljivati nasilnike. Županica Jozić je prisutne informirala da je u dosadašnjem dijelu ove godine na županijski telefonski broj 112 bilo 76 prijava obiteljskog nasilja od kojih su 67 završile intervencijom policije. Statistika također pokazuje da su u ¾ slučajeva nasilnici muškarci, a žrtve žene, ali u pravilu je da je nasilnik u obitelji uvijek fizički jača osoba, a žrtva slabija pa osim žena su među žrtvama obiteljskog nasilja i stariji članovi, odnosno osobi s invaliditetom što je dodatno društveno bolno. Osim u obitelji, upozoravaju zastupnice, žene žrtve nasilja sreću se i na radnom mjestu. Nasilje u obitelji ne završava samo fizičkim grubostima. Ono može biti i seksualnog karaktera, a naročito su psihički bolna ona ekonomskog. Stoga nema niti jednog prihvatljivog oblika nasilja, naglašavaju zastupnice , a „tko se tuče taj se ne voli“, kako je to sažela Selak Raspudić.
Zahvala Miri Bilopavlović i Pakracu
Otvarajući sjednicu Odbora predsjednica je zahvalila Miri Bilopavlović, korodinatorici pakračkog „Delfina“, ujedno i moderatoricu, koja je inicirala ovaj skup u Pakracu, pri čemu je Selak Raspudić u uvodnom dijelu odbila njenu zahvalnost za njihov dolazak u Pakrac te smjer zahvale obrnula u korist našeg grada naglašavajući da je za konsenzus političarima oko ovog problema potrebne dvije stvari: nadići stranačke interese, ali i maknuti se s Markovog trga što su kasnije u raspravi prihvatile sve zastupnice.
I sumnja zahtijeva aktivnost
U ulozi domaćice naša gradonačelnica Anamarija Blažević je podsjetila da su došle u sredinu u koja je žena gradonačelnica i županica te u kojoj je vrlo dobra suradnja institucija i organizacija civilnog društva što rezultira čestim okruglim stolovima i tribinama na kojima se pokušava doći do svijesti ljudi da su svi oblici nasilja neprihvatljivi. Ona je istaknula da svatko sa svoje razine treba podizati tu svijest te je podsjetila na akte i akcije kojima ova Vlada od 2017. godine pokušava smanjiti taj problem za koji smo svi odgovorni pri čemu se ne smije čekati na vidljive primjere već je i sama sumnja dovoljna za aktivnost.
Druga domaćica, županica Antonija Jozić, u pozdravnom obraćanju je naglasila da su gosti došli u multikulturalni grad gdje se razgovora bez ikakvih podjela. Istaknula je da je nedavno otvorena i na našoj županiji sigurna kuća u kojoj još nije bilo korisnika, ne stoga što nasilja nema nego, stoga što je kod žrtava prisutan strah.
Rasprava bez pravosuđa
Dvosatnoj raspravili je prisustvovalo i 30-tak predstavnika MUP-a, centara za socijalnu skrb, Zavoda za zapošljavanje, prosvjetnih ustanova svih razina s području Pakraca i Županije i drugih, ali nažalost i nitko iz pravosuđa, Neke od njih su zakonodavnom okviru (Odboru) pokušali ukazati na probleme iz prakse. Socijalne radnice iz Požege su istaknule da pomaka u borbi s ovim društvenim zlom posljednjih godina ima, ali još uvijek nedovoljno jer je nezadovoljavajuća međuresorna suradnja institucija sudstva, zdravstva, policije i socijalne skrbi pa centri socijalne pomoći za probleme u obitelji najčešće saznaju prekasno kada više ne stignu reagirati niti unutar ovlasti koje im je dodijeli zakon. Vanjska članica Odbora Verica Vučić iz Križevaca je istaknula da ovaj problem treba rješavati sustavno, a ne samo prigodničarski, ali i pesimistički zaključila da se ovog zla nikada nećemo riješiti, dok je Mira Bilopavlović ukazala na sistemski neriješen sustav financiranja sigurnih kuća.
