Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana je zasigurno bila ustanova o kojoj smo najviše pisali tijekom godine koju smo završili. Kako je ona u uvjetima dugotrajne pandemije funkcionirala iznutra, kako je to razdoblje doživljavalo njeno osoblje, pitali smo ravnateljicu Marinu Major, koja će za tri mjeseci završiti svoj prvi ravnateljski mandat. S njom smo razgovarali i oko uobičajenih aktualnosti poput kadrovske strukture, likvidnosti ustanove, planovima modernizacije opreme, najavljenoj reformi zdravstva….     

Koronavirus i sve povezano s njim je obilježilo rad bolnice u ovoj godini. Kakvo je sada stanje na covid odjelu, ali i na svim ostalim odjelima te u ambulantama? 

U ovom valu odjel je otvoren samim početkom 11. studenog i u par dana smo popunili kapacitete. Maksimalan broj pacijenata bio je 24, što je velik broj uvažavajući činjenice da odjel ima uobičajene kapacitete za 16 pacijenata. Kako se bolnica nalazi na tromeđi, znatan broj pacijenta je iz susjednih županija. Zbog opterećenosti cjelokupnog sustava, zbrinjavali smo i pacijente na respiratoru te sustavima NIVu, high flowu, što zahtijeva dodatan angažman i osoblja iz jedinice intenzivnog liječenja. Povećane su i potrebe za kisikom, moramo se zahvaliti Messeru, na osiguranju isporuke istoga i donaciji high flowa, te Gradu koji je također osigurao sredstva za nabavku jednoga. Gledajući težinu pacijenata, ovaj val je za nas značio zbrinjavanje srednje teške i teže kliničke slike. Po strukturi pacijenata dio pacijenata bio je cijepljen, dok je većina pacijenata s težom kliničkom slikom bila necijepljena. Preminulo je 12 pacijenata. Danas (9. prosinca) je na odjelu 15 pacijenata, 8 necijepljenih i 7 cijepljenih. Budući da smo mala bolnica s osnovnim djelatnostima, morali smo u radu zadržati sve djelatnosti kako bismo bili na raspolaganju svim našim pacijentima. Sa svih redovnih odjela preraspodijelili smo osoblje na rad s Covid pacijentima tako da svi rade ubrzano. Što se tiče osoblja, sada svi imaju više iskustva, cijepljeni su, tako da im je u tom dijelu ipak malo lakše.

Rad s Covid pacijentima izuzetno naporan

No unatoč tim činjenicama, rad s pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 je iznimno naporan i zahtjevan, počevši od banalne činjenice, da kad uđeš na odjel nema skidanja zaštitne opreme do činjenice da su to većinom ljudi koje poznamo, koji su u strahu, zabrinuti, odvojeni od svojih najbližih do onih najgorih posljedica. Osoblje daje sve od sebe da bude maksimalno na raspolaganju, ali doista im nije lako, ne samo da se ne koriste godišnji odmori, već rade ubrzano. Povećan je i pritisak pacijenata na OHBP, sama činjenica da pacijenti saznaju da boluju od bolesti COVID-19 njima predstavlja dodatne zabrinjavajuće okolnosti te dolaze da ih se pregleda, ali na sreću znatan dio njih nije za hospitalizaciju. Uspoređujući sa prethodnim valom, što se naše bolnice tiče, možemo reći da se vidi učinak cijepljenja u kliničkoj slici tih pacijenata, te je u tom dijelu smanjen prijem na odjel. Oporavak pacijenata duže traje, na COVID odjelu leže nekih 10-ak dana, nakon čega u pravilu slijedi premještaj na interni odjel i daljnji oporavak.

Osjeća li se taj nedostatak medicinskog osoblja na drugim odijelima? Naravno, ali taj dio najviše osjeća osoblje koje radi ubrzano. Svi su dali maksimum da pacijenti taj nedostatak ne osjete. Svi odjeli rade, ambulante rade. Kada imate četiri glavna odjela, ukupno 73 akutna kreveta te određeni broj osoblja koji je na raspolaganju, iznimno je teško organizirati rad tako da se pokrije djelatnost još jednog iznimno specifičnog radilišta, psihički i fizički vrlo zahtjevnog, koji je u jednom trenutku zauzeo trećinu naših ukupnih kapaciteta.

Pred otprilike dva tjedna na jednoj tiskovnoj konferencije je ministar Beroš rekao da pakračkoj bolnici treba pomoć. Na što je mislio?

Kako smo u jednom razdoblju imali iznimno velik broj teških pacijenta na COVID odjelu te znatan broj teških pacijenata u ostalim djelatnostima, zamolili smo za pomoć u kadru kako bismo osigurali kontinuitet rada svih djelatnosti. Sada se situacija djelomično stabilizirala i pokrivamo se s postojećim osobljem.

Pakračka bolnica obavlja testiranje na prisutnost koronavirusa. Za koga to radite, po kojoj cijeni i koliko se čeka nalaz, kojim danima?

Bolnica Pakrac obavlja testiranje brzim antigenskim testovima za potrebe široko dostupnog testiranja, za sve osobe koje navedeno trebaju iz nekih drugih razloga, uz plaćanje, za svoje zaposlenike i pacijente bolnice. Dostupno je svaki dan uz prethodnu narudžbu kako i detaljno piše na našim stranicama. Što se tiče PCR testiranja, budući da mi nemamo PCR uređaj, isto radimo za svoje pacijente i osoblje sukladno indikacijama.

Kakva je procijepljenost zdravstvenog osoblja i jeste li imali problema bilo među osobljem, bilo među pacijentima s odbijanjem covid potvrda?

Od ukupno 289 zaposlenih u bolnici (određeno i neodređeno) trenutno se testira 10 radnika. Ukupan broj radnika bez COVID putovnice je 20. Brojka se mijenja ovisno o povratku s bolovanja, rodiljnog ili roditeljskog dopusta. Radnici su svjesni ozbiljnosti situacije, nismo imali problema s odbijanjem.

Kakav je trenutno sustav posjete pacijentima?

Svakodnevno pratimo stanje „na terenu“, svjesni činjenice da posjete mnogo znače obitelji, ali i pacijentu. Unazad tjedan dana smo zbog pogoršanja epidemiološke situacije, ograničili posjete, ali najosjetljivijih skupinama pacijenata posjete su i dalje dozvoljene. Pratnja na porodu i dalje je moguća. No, svakako predlažemo pratiti naše web stranice jer se situacija mijenja iz dana u dan.

Za pacijente najjednostavniji i najbrži način dolaska u bolnicu do liječnika ili na pretrage je preko objedinjenog hitnog prijema. Osjećate li to i ima li zloupotreba tog sustava?

Ne znam da li bih to nazvala zloupotrebom sustava, ali činjenica je da znatan dio pacijenata koji dolazi na OHBP, ne spada u kategoriju pacijenata po trijaži kojima bi trebalo pomoći kroz OHBP. Naravno da svatko koga boli želi da mu se pomogne, ali je pitanje gdje se treba obratiti za pomoć. Mislim da je to djelomično zbog neupućenosti – objedinjeni hitni bolnički prijem služi za zbrinjavanje hitnih stanja, sve ono što vas boli dugo, kronično trebalo bi prvenstveno rješavati putem obiteljskih liječnika odnosno kroz naše specijalističke ambulante. OHBP je tu da riješi ono što „gori“ te da se prema procjeni ukoliko zahtijeva hitan prijem, zbrine u bolnici, a sve ostalo bi pacijenti, nakon što im je pružena pomoć u tom trenutku, trebali dalje rješavati putem obiteljskih liječnika i specijalističkih ambulanti kako bi se riješila sama suština problema. No, mi smo tu zbog naših pacijenata i pomoć će biti pružena svakome, samo je pitanje optimalne iskorištenosti našeg kadra i sustava, jer dolaskom na hitni prijem bez indikacije se dodatno opterećuje sustav koji bi trebao rješavati hitna stanja.

Nikada toliko specijalizanata

S koliko bolnica sada raspolaže liječnika, koliko je to više nego na početku godine? Koliko imamo vlastitih, koliko ugovorenih  iz drugih ustanova, koja vam struktura nedostaje, imate li otvorenih ili odobrenih natječaja, imate li specijalizacija ili zahtjeva za odobrenje specijalizacija?

Što se tiče liječnika, u bolnici je trenutno zaposleno 43 liječnika, što na određeno što na neodređeno vrijeme. Problem je starosna struktura, te taj problem pokušavamo riješiti raspisivanjem natječaja za specijalizacije i zapošljavanje. Bolnica trenutno ima šest specijalizanata te čeka rješenje o početku specijalizacije za još jednog specijalizanta, što je najveći broj unazad sedam godina. U 2021. godini zaposlili smo dva doktora medicine na OHBP, liječnika specijalistu mikrobiologije te specijalistu otorinolaringologije na polovicu radnog vremena. U  strukturi se povećao i broj liječnika užih specijalnosti. Kako bismo olakšali pristup zdravstvenoj zaštiti našim pacijentima imamo sklopljene ugovore o poslovnoj suradnji te nam dolaze i specijalisti oftalmologije, ortopedije, kirurgije, anesteziologije, pedijatrije, ginekologije, kardiologije.

Kakva je kadrovska slika po pitanju ostalog zdravstvenog osoblja?

Što se tiče kadrovske strukture, osjeti se trenutno nedostatak svih struktura na tržištu rada. Po raspisivanim natječajima primjećujemo sve manji broj prijava za pojedina radna mjesta.

U ovoj godini ste formalno priveli kraju dva velika građevinska projekta, energetsku obnovu i adaptaciju potkrovlja. Što je sljedeće u planu?

Konačno smo, zahvaljujući fondovima EU, Ministarstvu regionalnog razvoja, Županiji završili obnovu bolnice razrušene u ratu. Uprava bolnice konačno ima adekvatno uređen prostor, iselila se iz prostora predviđenog za  zdravstvene djelatnosti te ga oslobodila za njen daljnji razvoj. Ukupna vrijednost projekata bila je oko 15,5 milijuna kuna. U suradnji s Panorom, sada se prijavljujemo za natječaje za integriranu sunčanu elektranu na krovu bolnice, kako bismo smanjili troškove električne energije i bili energetski učinkovitiji. Budući da je zgrada u kojoj se obavlja glavni dio zdravstvene djelatnosti obnovljena, posvetit ćemo se unutarnjem uređenju prostora i nabavci opreme.

Ima li naznaka skorog značajnijeg investiranja u opremu?

Napredak medicine zahtijeva redovno ulaganje u opremu, koja je skupa. Bolnica svakako planira uložiti oko dva milijuna kuna u opremu i radove, a ostatak sukladno mogućnostima. Želja i potreba ima puno. Ove godine od većih investicija, predviđamo kupovinu novog operacijskog stola, oko 700.000 kuna te opremanje palijativnog odjela. Prošle godine se uložilo u opremanje internog odjela medicinskom opremom, tako da sada idemo u ulaganja na druge odjele.

U zdravstvu je stalno prisutan problem plaćanja obveza prema farmaceutskim kućama, ali i drugim dobavljačima, odnosno uopće likvidnosti. Kako s tim stojimo u našoj bolnici?

U zdravstvu nedostaje novca i kadra

Do pojave koronakrize bolnica je bila među ustanovama koje bolje stoje; 2018. godinu smo završili u plusu, 2019. u malom minusu, pokrivali smo svoje obaveze u rokovima do godinu dana, odnosno vezano za plaćanje bili smo među boljima. Nažalost pojavom koronakrize, znatnih troškova koje je donijela reorganizacija bolnice i rad s COVID 19 pozitivnim pacijentima, situacija se promijenila te smo počeli padati u rokovima plaćanja. Uz pomoć Ministarstva i Županije plaćamo dobavljačima. Znatno financijsko opterećenje predstavljaju nam i obaveze povodom tužbi za prekovremeni rad, te tužbe i nagodbe povodom razlike za isplatu osnovice.

U zdravstvu se također stalno priča o reorganizaciji sustava. Postoje naznake da bi opće bolnice iz redova osnivača županija prešle u državu. Pri tom je opet aktualiziran sustav funkcionalnog spajanja. Što bi to značilo za našu bolnicu?

Iz trenutno predloženih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti vidljivo je da bi sve bolnice prešle u državno vlasništvo, dok se dio o funkcionalnom spajanju ne iščitava iz istih. Što to znači za nas? Teško je dati odgovor na to pitanje – sama promjena vlasništva ne vjerujem da će znatno utjecati na bolnicu, ono što će utjecati su odluke koje će osnivač donijeti poslije. Tako da je na navedeno, bez daljnjih dodatnih informacija teško dati odgovor.  Činjenica je da u sustavu zdravstva nedostaje novaca i da nedostaje kadra. Potrebno je uskladiti cijene usluga, limite, odgovornost zaposlenih u sustavu i korisnika usluga. To su problemi koji se odnose na sve ustanove u sustavu zdravstva. Promjene su nužne, ali moraju jednako obuhvaćati sve dijelove zdravstva. Grad je prepoznao dio problema te je među prvima pokrenuo program poticanja zapošljavanja i ostanka liječnika u Pakracu.

Što biste još istaknuli za kraj ovog razgovora, a da vas nisam pitao?

Prvenstveno bih se htjela zahvaliti svim radnicima bolnice Pakrac - doktorima, inženjerima, prvostupnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, ali i nezdravstvenom osoblju: spremačicama, kuharicama, tehničkoj službi, upravi, voditeljima, glavnoj sestri i zamjenici na radu i trudu koji ulažu u zbrinjavaju svih naših pacijenata. Također bih željela spomenuti i našeg epidemiologa, koji je zajedno s nama prolazio naše najgore i najbolje dane. Željela bih odati priznanje radu naših radnika i poželjeti im lakšu i ljepšu novu godinu. Svim našim sugrađanima se zahvaljujem na strpljenju, ove dvije godine imali smo prilike pokazati se i u najboljem svjetlu te doista mogu reći da smo pomoć dobili i od građana i pravnih osoba – šivale su se maske, osigurali kontejneri, donirao se med, igračke, pomoglo se u prijevozu, printali su se zaštitni viziri 3D, donirala se oprema, osigurala se hrana kad su došli pacijenti iz Siska poslije potresa, pokazali smo veliko srce uvijek kad treba.