Kada je 19. svibnja ove godine Prekopakranin Ivica Straga odradio svoju posljednju smjenu, na putu kući iz Staklane u Lipiku ostavio je iza sebe 41 godinu i 9 mjeseci radnog staža, mnoge uspomene i drage prijatelje. Osim s prigodnim poklonima kolega s posla u znak zahvalnosti na predanom dugogodišnjem radu i korektnom odnosu prema svim zaposlenicima, Ivica je, što je još važnije i vrjednije, ispraćen i s lijepim riječima Stjepana Šen-Či Maroševića, voditelja pogona koji je Ivicu opisao kao dobru i staloženu osobu koja je uvijek bila spremna pomoći. Između ostalog je rekao: "Ivica je imao jako puno znanja i vještina koje je stekao u svom radu pa je bio uzor zaposlenicima. Radnika poput Ivice je u današnje vrijeme sve manje. Kao njegov voditelj mi je bila čast raditi s njim te mu želim ponajviše zdravlja i neka uživa u zasluženoj mirovini".  

Ivica i Stjepan Šen-Či Marošević

Učio sam od drugih i druge učio

Iako je otišao mirovinu, glavna kapija staklane nije zatvorila i mnoge uspomene na tolike godine rada. Još su mu u sjećanju njegovi početci rada koje je proveo u pogonu za lijevana stakla. Čisti fizički rad, ručno stavljanje stakla u građevinska kolica, tzv. japaner, te guranje do mlina gdje se staklo mljelo i pripremalo za proizvodnju lijevanog profiliranog stakla. "Bio sam 5 metara od peći pri visokim temperaturama pa sam imao dojam da cijele godine radim po ljeti, a bila je i jaka buka. S vremenom sam učio i napredovao pa sam radio i na tehničkim staklima gdje su bili znatno povoljniji uvjeti za rad", rekao je Ivica o svojim početcima. Dodao je kako su se svi poznavali i prenosili jedni drugima znanja i iskustva. Nešto je naučio od mlađih radnika, poglavito o radu na kompjutoru, a on je njima prenio svoje znanje o radu na strojevima tako da nije bilo razlike između starih i mladih.

Sa Staklanom je rastao i Ivica. Kako je koji novi stroj dolazio u pogone, tako su se obučavali za rad na istom. Preko ručnog rezanja stakla dolazi do novog unapređenja u vidu nadziranja strojeva koji režu staklo. Usavršavanjem je uslijedilo i radno mjesto kontrolora u pripremi sitotiska pa sve do ravnog, float stakla koje se vertikalno izvlačilo. U tom je lijevanom pogonu radio do rata kad je nažalost uništen i nikad nakon toga nije uspostavljen, što je značilo da staklo više ne proizvode, nego kupuju i prerađuju. Tehnički pogon ostao je relativno čitav te je bio osposobljen za nastavak rada.

Tijekom radnog vijeka promijenio je šest direktora, manje-više je prošao sve strojeve tvrtke, od vozača viličara do ručnog i strojnog rezanja isto kao i brušenja stakla gdje je odradio zadnji period prije mirovine. „Bilo je u životu lijepih i teških trenutaka, međutim, moram priznati da smo izgradili kuću i iškolovali djecu s tom mojom staklanskom i plaćom moje supruge Katice iz Ureda za obranu i DEM-a“, zaključio je Straga.

Sa suprugom Katicom

Djeca, ponos obitelji

I svih tih četrdeset i nešto godina rada ne bi mogao bez obitelji. Rođen je i odrastao u Prekopakri. U Pakracu je završio građevinsku tehničku školu, no posao u struci nikada nije okusio jer se odmah nakon vojske, nekadašnje JNA, zaposlio u lipičkoj staklani, tada jednoj od najboljih tvrtki  na području Pakraca, u kojoj je proveo cijeli radni staž. Mladost su Katica i Ivica provodili kao i svi mladi: "Zabavljali smo se družeći se s prijateljima, išli na plesnjake, izlazili u Lipik, šetali Wandelbahnom, a nerijetko smo bili i na zabavama u Češkom domu u Prekopakri, Banovcu, Obriježi i privatnim feštama, pa smo se na taj način i upoznali par godina prije nego smo se vjenčali 1985. godine", podsjetila je na taj period i početke zajedničkog života Katica, koja se također umirovila prije nešto manje od šest mjeseci.

Vole miran život pa su iz istog razloga i ostali u Prekopakri. Najviše su ponosni na svoja tri sina Marka, radi u DEM-u kao poslovođa, Ivana, otvorio je obrt za vodoinstalacije, te Matiju, koji slijedi stope oca i radi na staklani u Lipiku, a obitelj se povećala dolaskom na svijet troje unučadi. Spominju i tradiciju kada su im Matijini prijatelji zasipali kuću i dvorište perjem, nakon što mu je nedavno rođen sin. Takva je tradicija, a i imali smo razloga za veselje, kažu oboje. 

Sinovi Marko, Ivan i Matija sa suprugama i djecom

Hvala kolegama na ispraćaju

Uz rad na staklani, Ivica se bavio i poljoprivredom, a ostatak slobodnog vremena, ili barem dobar dio, proveo je s Vladom Tessarijem, Tonijem Skalakom, Ivicom i Dragom Skalnikom i mnogim drugima uz Moto klub „Pakrac-Lipik“, pripremajući stazu za utrke, ali, radeći i sve ostalo što je trebalo. Bio je i moto sudac do 2021. godine, ali motor nikad nije vozio jer je bio mišljenja kako je to preopasan i dosta skup sport.

"Nemoj mi zaboraviti napisati zahvalu radnim kolegicama i kolegama te voditelju proizvodnje koji su me ugodno iznenadili. Bio mi je to emotivan ispraćaj u mirovinu i želim im uspješan radni vijek, kakav sam i ja imao", rekao je Ivica na kraju razgovora. 

Prigodni pokloni zaposlenika pri ispraćaju Ivice u mirovinu