Piše: Duško Kliček
Ovogodišnji malonogometni turnir kod Srednje škole u Pakracu, koji je početkom srpnja kroz desetak večeri pratilo oko 3.000 gledalaca, i definitivno je naznačio oproštaj od „dobrog starog“ igrališta „Partizan“ kod gimnazije, koji je desetljećima bio središte sportskog života Pakraca, pa i Lipika, tijekom početaka svih proteklih ljeta.
Nema sumnje da je novi stadion malih sportova po svemu bolji od „Partizana“ koji nema ni prostor ni svlačionice i tuševe, nema parkiralište niti neke elemente sigurnosti zbog blizine glavne gradske prometnice.
Međutim, i takav je „Partizan“ trajao punih 60 godina, imao je dušu, svoje poklonike ne samo s područja naša dva grada nego i s područja cijele bivše države iz čijih su republika i pokrajina (iz Skoplja, Niša, Kragujevca, Titograda - Podgorice, Zenice, Tuzle, Ljubljane, Pule, Osijeka, Zagreba…) godinama dolazile ekipe u Pakrac na Revijalni kup u malom nogometu (YURK).
Igralište je, među prvima u Hrvatskoj, asfaltirano 1962. godine i odmah nakon toga odigran je prvi turnir u malom nogometu na male (80 x 80 cm) golove. Prvi igrači su bili Vlado Juraček, Slavko Jirasek, braća Marković, Pavlović, Milaković, Senci, Petković, Žiha, Krajnović (Čiko), Nagy …
Već 1964. godine odigran je prvi turnir pod noćnom rasvjetom (sijalice razvučene na žicama preko igrališta), a potom su turniri uz reflektore postali sportska tradicija kakvu nije imao niti jedan grad u susjedstvu. Turnir nije igran samo dva puta u 60-godišnjoj povijesti: 1991. godine zbog agresije na Hrvatsku i 2019. radi nemara ljudi zaduženih za sport.
Na asfaltu kod gimnazije, ili na tom našem „Partizanu“ rodile su se, igrale i odrasle nogometne veličine koje su ostavile trag na malonogometnoj karti bivše države i Hrvatske. Na „Partizanu su, tako, naučili igrati nogomet nogometaši „Dudovog bureta“, pobjednici turnira u Parizu 1989. godine, viceprvaci Jugoslavije 1987., sudionici „Kutije šibica“, malonogometni prvoligaši Hrvatske. Pobjednici mnogih turnira širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. „Dudovo bure“, čiji su igrači prohodali na asfaltu „Partizana“ je, neka se i to zna, bio prvi registrirani malonogometni klub u bivšoj državi. Malonogometnu povijest pisali su Prohaska, Krpan, Nigović, Popadić, Kelemen, Tomčić, Popović, Sudar, Lucić, Kovačić… i mnogi drugi, ali i veterani „Dinama“: Lamza, Belin, Rora, Dautbegović … koji su slavu zagrebačkog velikana pronosili širom Hrvatske i Europe.
Uz malonogometaše, „Partizan“ je bio godinama domaćin rukometašima i rukometašicama „Papuka“, „Jedinstva“ i LiPe. Rukometnu povijest ispisivali su Argay, Brkljačić, Terer, Bosić, Barta, Orozović, Pavlović, Kliček, Marinić, Jugović, Vučetić, Karačić… a asfaltom „Partizana“ kročili su i igrači bjelovarskog „Partizana“, prvaci Europe i olimpijski pobjednici: Horvat, Pribanić, Vidović, braća Jandroković, Serdarušić…
Osim sporta, „Partizan „ je bio i sastajalište starih i mladih posebno nedjeljom, koju bi stari započinjali jutarnjom kavom u hotelu „Pakrac“, nakon čega bi s novinama pod rukom svratili na utakmicu prije obiteljskog ručka. Za mnoge mlade, „Partizan“ je bio mjesto druženja, večeri provedenih uz gitaru, ali i početak tinejđerskih ljubavi od kojih su neke završile i brakom.
Nema sumnje da će dio tradicije i događanja nastaviti i novo igralište kod Srednje škole, što želimo svim srcem. Na novom stadionu malih sportova odrastat će, sigurno je, nove malonogometne zvijezde, a s „Partizanom“ polako odlaze u zaborav i generacije koje su s njim nastajale i koje s njim polako nestaju. Zato, svima njima možemo reći „zbogom“. Ostat će zapisani u pakračkoj povijesti u knjigama i novinama kao jedno lijepo vrijeme mnogih života, a novom stadionu tek predstoji ispisivanje nove povijesti koju će vjerojatno pisati Matijašević, Grubišić… i neki novi klinci.
Možda će oni koji dolaze udahnuti jednoga dana sada već starom igralištu kod gimnazije novi život kao i samom Dvoru baruna Trenka, u čijem se dvorištu nalazi, na koji čeka već godinama.