Umjesto klasične ankete u kojoj nekoliko sugrađana priupitamo što im je obilježilo staru godinu, a čemu se nadaju u idućoj, ovaj smo se put fokusirali samo na jednog ispitanika. Prigodnog prezimena Božić, ispričao nam je kako on doživljava istoimeni blagdan te kako se ovo praznično doba provodi u njegovoj obitelji. Osim toga, otkrio nam je kako mu je izgledala ova godina, natuknuo čemu se nada u novoj te u ime obitelji svima poželio ono što je u konačnici i najvažnije - puno zdravlja.

NENAD BOŽIĆ - NELLE: Obitelj na prvom mjestu

Dovoljan je jedan pogled na kalendar i mogu primijetiti da se godina približava kraju, a s njome i neki pothvati koje sam ove godine odlučio napraviti, uz veliku podršku obitelji.

Ovu godinu, slično kao i prošlu, ponajviše ću pamtiti po tome što sam odlučio ostaviti sve druge planirane poslove i posvetiti se uređenju kuće, doma naše peteročlane obitelji. Renovacija kuće bila je zahvat koji sam eto mukotrpno odradio velikom većinom sam, uz veliku pomoć prijatelja kojih je danas sve manje, ali ipak ako kažemo da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke – i to je sreća. Dovoljno je i to kada možeš računati na njih, sam čin prijateljstva velika je stvar. Kako se bliži kraj godine, tako i ti svi mukotrpni radovi pronalaze svoj kraj, svoj završetak užeta koje me je polako psihički i fizički stezalo, ali kada se na tren zaustaviš i pogledaš da je nešto ipak nastalo, tada nestaje taj osjećaj pritiska koji je bio stalno prisutan. Naša djeca, naše blago obitelji u svim su trenucima podizali tu notu veselja i kada smo navečer svi na okupu – nema većeg zadovoljstva.

Uz sami posao, našlo se trenutaka i za vrijeme s obitelji u ljetnim danima, a ti su trenuci provedeni opušteno, u smijehu i veselju. Posjetili smo neke destinacije i zaista smo iskoristili vrijeme tako da nikom ne fali ni trenutak pažnje. To je uključivalo i posjete nekih dragih osoba kroz godinu koje sretnete možda jednom godišnje. Ove godine sam zaista u nekim trenucima susretao ljude koji su me jako razveselili, podijelili svoje neke dobre, ali i tužne trenutke koji su mi teško pali, poput rastava mojih bližnjih prijatelja. Godina se sastojala od trenutaka veselja i trenutaka tuge, a nešto što me najviše razveselilo jest da je moja obitelj i dalje na okupu i da idemo naprijed punim jedrima, da smo sretni i zdravi.

Isto tako sam se susretao i upoznavao razne ljude osobno i njihove živote kroz moju umjetničku dušu oslikavanja „najskupljih platna na svijetu“, odnosno ljudske kože. Ljudi me od pamtivijeka poznaju kao umjetničku dušu, što sam oduvijek i bio. Oslikavao sam mnoge zidove u našem lijepom gradu, od gradske knjižnice, kafića, privatnih domova, dječjih sobica, radio sam slike sa sprejevima na moru, radio sam oslikavanje na svili, akrilnim bojama, uljem na platnu, airbrushom i evo nekako završio na „oslikavanju“ prijatelja. Oduvijek sam volio glazbu i umjetnost pa me i to veseli, jer ponekad se znala okupiti stara ekipa pa bismo zasvirali kao u mlade dane.

U idućoj godini ono čemu se najviše iskreno nadam, ali što zapravo i jest najbitnije, to je da svi budemo zdravi. Moje troje divne djece, moja divna supruga Nikolina koja mi je velika podrška i suputnica i ja osobno da budem zdrav te da mogu nastaviti funkcionirati i raditi, da možemo podignuti djecu do samostalnosti i usmjeriti ih na pravi put. Osim toga, volio bih da ih uputimo u sve dobre i loše stvari, prenesemo im koje zrno mudrosti te usadimo čvrst karakter, dobru dušu i bezgrješne manire. Pošteno radi, budi dobar, pomogni ako možeš pomoći, sve će ti se to vratiti u životu. A svaka nova godina donosi nove mogućnosti, samo je bitno da što god zaželite to i pokušate. Ne bojte se neuspjeha, jer neuspjeh je sastavni dio rasta i razvoja. Ako ih strast, znanje, talent i vještina vode, u tom smjeru nema odustajanja. Samo nemojte odustati, jer onda će vas stalno progoniti misli joj, trebao/trebala sam, pa tu nastaje kajanje, a niste ni pokušali. Zato nema predaje, ne odustajte od svojih snova ili odluka.

Što se tiče novogodišnjih odluka, one će ovisiti o nekim tokovima razvoja situacija koje sam si isplanirao, osobne su naravi, pa ih ne bih sad iznosio, no vrijeme će pokazati sve, a mi ćemo mu se prilagoditi. Iduće godine, naravno ako mi vrijeme to bude dozvoljavalo, pomalo se vraćam svojim umjetničkim vodama i bit će tu raznih iznenađenja, ali o tome ćemo nagodinu.

Neke od odluka koje mogu iznijeti jest da ću još više vremena posvetiti obitelji, jer ponekad se čovjek pogubi zbog posla, ali ono što je najbitnije, a to bih poručio i drugim roditeljima – uz djecu treba provesti najviše vremena kad su mali i odrastaju. Kasnije to nestaje, a taj dio je najbitniji u njihovom životu i njega najviše pamte. I sam razmišljam da će jednog dana kada ostarim valjda doći do svojih roditelja, barem na čašicu razgovora. Unuke i unučice će moći uvijek ostaviti na čuvanje kako bi mogli ići kamo žele, jer i nama „bake i dide servisi“ pomažu pri čuvanju, što je velika, ali zaista velika pomoć. Kad tako razmišljam, u budućnosti ćemo valjda supruga i ja moći pomoći svojoj djeci na taj način, kao „baka i dida servis“.

Blagdane inače obično provodimo obiteljski, jer kao što i naše prezime „Božić“ govori, to nam je najljepši dio godine u kojemu se veselimo, ukrašavamo kuću, a tu prednjači moja supruga koja obožava uređenja i ima super vizije i smisao za taj dio. Naravno, tu na red dolaze i razne slastice, kolači, pečenja... pa onda tradicionalno kićenje drvca, druženja s prijateljima, pri čemu je ipak naglasak na obitelji. Kod kuće smo, a svake godine u doba blagdana posjećujemo roditelje, okupljamo se i uživamo u blagodatima božićnog duha. Još kad bi zasniježilo, to bi bilo divno, a supruga pamti da snijeg za Božić nije padao 15 već godina, otkako nam se rodio najstariji sin Leo. Drugo dvoje djece, blizanci Elena i Mateo, uživaju u snijegu. Još su maleni, ali to im je velika radost, a pogotovo sanjkanje na „Omanovcu“, kod našeg planinarskog doma.

Svima sve najbolje za Božić i novu godinu, uključujući puno zdravlja i uspjeha, želi Poznatiji kao Nelle s obitelji.