U prostorima  Hrvatskog doma dr. Franjo Tuđman 17. svibnja  je održan posljednji dan majstorske filmske radionice tematski nazvanoj „Razvoj dokumentarnog filma.“ To je bila treća  i ujedno završna  radionica koja se provodila u okviru Europskog socijalnog fonda projekta „Samo nebo nam je granica“ u partnerstvu Bacača Sjenki iz Zagreba i KPD „Sloga“ iz Pakraca koje je do siječnja ovo zagrebačko kazalište je provodilo i u Zagrebu i Senju. Riječ je interdisciplinarnom programu namijenjenom osobama starijim od 54 godine, sufinanciranom sredstvima Europskog socijalnog fonda  u iznosu od 476.865 kuna.

Radionica je započela 13. svibnja, trajala cijeli tjedan i predstavlja završetak jednog sjajnog filmskog druženja. Kraj projekta zasigurno nije i kraj filmskih zgoda za polaznike, budući da će oni, kako su rekli, svoje znanje nastaviti usavršavati i nakon provedbe projekta tijekom novih filmskih druženja.

Polaznici u Pakracu su se s filmom počeli upoznavati tijekom početne filmske radionice kada su naučili osnove filmske umjetnosti te napravili svoje prve filmove u tehnici stop animacija.

Atmosfera zajedništva i suradnje nastalih na početnoj filmskoj radionici dodatno se razvila na naprednoj filmskoj radionici tijekom koje su polaznici iz Pakraca, Lipika i Daruvara sami osmislili i snimili svoj prvi igrani film. Svi su se polaznici složili da bi na idućoj razini filmskog obrazovanja htjeli naučiti više o dokumentarnom filmu.

Radionicu razvoja dokumentarnog filma u Pakracu su vodili Velimir Grgić, producent, scenarist i dramaturg te Dario Lonjak, redatelj i filmski autor. Tijekom posljednjeg projektnog druženja polaznici su s voditeljima razvijali scenarij za dokumentarni film te podijelili uloge na setu tijekom snimanja. Inspiracija za film bile su zanimljive životne priče polaznika radionice. Također, voditelji su polaznike upoznali s osnovama filmske montaže koristeći materijal koji su sami snimali tijekom radionice.

Filmove polaznika “Samo nebo nam je granica” iz sva tri grada u kojima se projekt održavao   publika iz Pakraca, Lipika i Daruvara imat će priliku pogledati  8. lipnja  u kinu u Hrvatskom domu.

 

Oduševljenje i nemjerljivo zadovoljstvo sinoć je ispunilo Hrvatski dom nakon što je pretpremijerno izveden prvi pakrački mjuzikl „Tko pjeva zlo ne misli“ u režiji Dubravke Špančić i izvedbi mlade glumačke družine okupljene u Kulturno prosvjetnom društvu „Sloga“ na projektu „Ne živiš snove dok spavaš- probudi se“, financijski podržan od fondova EU i Ministarstva kulture.

Mlada glumačka ekipa koju čini 40-tak glumaca, pjevača, plesača, svirača te različitog tehničkog osoblja  u jednoipolsatnoj predstavi je vrhunski predstavilo svoj devetomjesečni rad po različitim tematskim radionicama, a stečeno znanje je zaokruženo u ovoj predstavi. Publika je predstavu učestalo prekidala pljeskom i odobravanjem, a tu činjenicu ne umanjuje niti podatak da su u posve ispunjenom gledalištu sinoć dominirali pozvani roditelji, bake, djedovi i prijatelji izvođača. Predstava u najtežem scenskom izričaju - mjuziklu je nešto što u pakračkoj izvedbi, na toj razini, Pakrac još nije imao.

Adaptacija poznatog filma

Tema je poznata iz jednog od najgledanijeg hrvatskog filma istoga imena i već ranijeg adaptiranog mjuzikla zagrebačkog kazališta Komedija, autora Alfija Kabilja koji je za ovaj projekt „Sloge“ dao neograničeno pravo korištenja i adaptacije. Tu mogućnost odlično je iskoristila Dubravka Špančić prekidajući povremeno radnju iz šezdesetih godina u jednom gornjogradskom zagrebačkom dvorištu realnim prizorima uvježbavanja (probe mjuzikla) u kojem glumci, pjevači i plesači uskaču u predstavu iz svih dijelova dvorane. U jednoj takvoj „pauzi“ u predstavu je uvela i skupinu osoba iz Udruge „Latica“ što je naišlo na odobravanje publike. Kroz njenu adaptaciju, ali i njenih suradnika, primjerice glazbenih prilagodbi koje potpisuju Hrvoje Đurđević i Lara Kelemen, predstava je pomalo lokalizirana. Umjesto na Sljeme planinari se na Omanovac, a u sceni svadbe  umjesto zagrebačkih popijevki svira se i pleše slavonski „drmež“.

Djevojke glume muške uloge

U velikom ansamblu nepravedno je izdvojiti bilo kojeg glumca. No ipak nemoguće je ne istaknuti Kristinu Zednik koja je u muškoj ulozi Franje Šafraneka, osim što je najviše na sceni,  pozornicu ispunila nevjerojatnom energijom prelazeći iz faze malodušnosti u euforično raspoloženje često podgrijano prekomjernim konzumiranjem vina. Vrlo dobar „folirant“ u ulozi zavodnika Fulira je David Stokić. Režiserka je zgodno „poduplala“ glavnu žensku ulogu  Ane Šafranek omogućujući da se u njoj izmjenjuju Greta Špančić i Anamarija Pavičić.  Vrijedno je primijetiti da su sve glazbene i pjevne točke izvedene uživo, bez upotrebe matrica, a za pjevačku izvedbu jednog napjeva publika je posebno burnim pljeskom nagradila Martu Filipović u ulozi Mine, sestre nesretne Ane Šafranek.

Sve to je ispričano pričom kako ju vidi mlađahni sin Šafranekovih u čijoj ulozi je sinoć bila Ana Pjerabon. Zapaženu ulogu ima i najmlađa članica Nina Babojelić, u ulozi čangrizave udovice gospođe Bajs koja stalno čisti dvorište od moralnog smeća  koje stvaraju susjedi Šafranekovi, ali još više činjenica da u dvorištu djeluje „pegleraj“ u kojem „peglaju“, više noću nego danju, Kristina Martinelli i Tara Dašek. Naravno kroz dvorište u različitim zgodama prolaze razni majstori, dimnjačari i drugi susjedi što redateljici omogućuje brojne plesne i pjevne kombinacije što su mladi glumci izveli na način iz kojeg se može zaključiti da se oni jednako dobro zabavljaju kao i publika.

Uostalom, to su pokazali i na afterpartyu u predvorju kino sale gdje je s pozornice prenesena pjesma, ples i odlična atmosfera koju je D. Špančić u prologu predstave istaknula, uz edukaciju i umjetnički izraz, kao jednu od važnijih odlika projekta.

Večeras u 20 sati je premijera otvorena za građane bez naplate ulaznica i ako doista nemate nešto važnije, dobro bi bilo predstavu pogledati jer je sjajan pokazatelj što se može napraviti i u ovako malom gradu bez osobite umjetničke tradicije. Bilo bi šteta da taj silni trud, ali za naše prilike i za malo novca (590.000 kuna), završi večerašnjom predstavom.

Predstavu bi trebalo igrati dok je ne vidi većina sugrađana: odrasli kao primjer kako se dobrom idejom mogu povući novci iz Europe za kulturna događanja u ovako maloj sredini, a mladi da se lakše i više odlučuju na uključivanje u takve projekte. S ponosom bi ju trebala pokazati i izvan Pakraca i to čim prije jer je životna neminovnost da će se s obzirom na školske, studentske i druge životne obveze ovaj mladi ansambl, nažalost, vrlo brzo „rasuti“.

Svi sudionici na prvom pakračkom mjuziklu:

(mali) Perica Šafranek, sin - Ana Pjerabon

Franjo Šafranek, tata - Kristina Zednik

Ana Šafranek, mama - Greta Špančić i Anamarija Pavičić

Mina, mamina sestra - Marta Filipović

Ernest Fulir, zavodnik  - David Stokić

Gđa. Bajs  - Nina Babojelić

Susjeda Žiži  - Lara Zelenika

Inspicijent i susjeda Štefa - Stela Major

Mari, suvlasnica vešeraja  - Kristina Martinelli

Jana, suvlasnica vešeraja - Tara Dašek

Miškec, dimnjačar - Tea Major

Pepa, Miškecova žena i režiserka - Emi Ančić

Karlek i majstor - Patrik Mercluft

Konobarica  - Barbara Krejči

Ličioci: Ivana Zerdin, Dario Ugarković, Nikolina Ostrman , Željko Gredelj, Sanja Kinder, Dražen Bažinski                                                                 

Plesni (dodatni) ansambl: Nikol Vacek

Pjevački (dodatni) ansambl: Tara Ančić, Anja Aleksić, Karla Rade, Lorena Tutić, Grgur Špančić, Filip Horvat, Filip Kligl                        

Solo (beatboxing): Karlo Širac

Orkestar: Hrvoje Đurđević (solo gitara, bas gitara), Dunja Đurđević (flauta), Barbara Horvat (klavir), Niko Kozić (harmonika), Matko Đurđević (kahon, bas gitara), Lara Kelemen (tambura, klavir), Lara Radivojević  (gitara)

prilagodba aranžmana: Hrvoje Đurđević, Lara Kelemen

koreograf borbe: Leon Krajačić

tehnička podrška: Sara Marin, Dorotea Tomić, Aleksandar Blažević, Mateo Kadežabek, Borna Anušić, Josip Robotka, Lucijan Barberić, Stjepan Feher

tehnički koordinator: Krešimir Mađaroši

VODITELJI:

dramaturška obrada libreta i režija: Dubravka Špančić

koncert majstor, adaptacija skladbi, korepetitor: Dragan Starivlah

plesne koreografije: Vilim Grgić, Marijana Verčej

kostimografija, scenografija i sitni rekviziti: Suzana Sudar, Ivanka Ristić, Ankica Sedlaček

oblikovatelj svijetla, specijalni efekti: Elio Lipovski

oblikovatelj zvuka: Jozo Hodak                          

video sekvence i multimedija: Ivan Jakovljević

stručna podrška: Frana Marija Vranković, Marija Bitunjac, Milorad Stranić, Maja Sviben, Nina Horvat, Petra Težak, Mihael Giba

 

 

 

 

„Sagledavajući umjetnički opus Branke Uzur teško je ne zamijetiti raznovrsnost i raznolikost umjetničkog izraza kojeg na ovoj izložbi predstavljamo. Keramika koja obuhvaća male keramičke skulpture, veće apstraktne forme, primijenjenu keramiku, lijevano staklo, crteže te slike od ulja na platnu, tempere do kombinacije tuša i tempere, sve je to dio ovog iznimnog opusa“, rekla je sinoć Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja grada Pakraca, na otvorenju retrospektivne izložbe Branke Uzur kojom je obilježen i Međunarodni dan muzeja.

Hihlik je dodala kako je ova izložba jedna od najvrjednijih dosad postavljenih u pakračkom muzeju budući da se radi o iznimnom likovnom i umjetničkom opusu vrhunske umjetnice koja obiteljske korijene vuče iz Pakraca što je dodatna težina cijelog postava.

Izložbu je otvorio Dobrica Uzur, Brankin brat, zahvalivši svima na  postavljanju izložbe upravo u Pakracu u kojem je Branka provodila djetinjstvo, a koja možda dosad u Hrvatskoj i nije postigla prepoznatljivost i valorizaciju kakvu njezin opus zaslužuje, vjerojatno i zbog toga što je od kraja osamdesetih živjela izvan domovine.

Izložba u pakračkom muzeju otvorena je do 12. lipnja gdje građani imaju prilike vidjeti djela koja su nastajala od samog početka Brankinog umjetničkog djelovanja pa sve do njezine smrti 2013. godine.

 

 

U Hrvatskom domu “dr. Franjo Tuđman” u Pakracu u srijedu 22. svibnja s početkom u 20 sati gostovat će Zijah Sokolović s novim kabareom "Međuigre 0-24", dvosatne izvanredne glume sa svima prihvatljivim humorom, tematikom i ugođajem.

Ulaznice po cijeni 40 kuna građani mogu kupiti u Pakracu (Caffe bar Cinema-Hrvatski dom, Caffe bar Cubismo, Caffe bar Conversano), u Lipiku (Gradska knjižnica i čitaonica Lipik) i u Daruvaru (Caffe bar Public) ili na dan predstave (blagajna) po 50 kuna. Zijah Sokolović zadnji put u Pakracu je gostovao 26. travnja 2011. godine predstavom „Cabares, cabarei“.

Uz to, građani će imati prilike nastaviti se družiti ili doći na AFTER PARTY poslije  predstave (ulaznica 100 kuna; večera, DJ) čime, kao i kupnjom ulaznice, postaju jedan od donatora sredstava za veliki jubilej - 40 godina Malonogometnog kluba “Dudovo bure” iz Pakraca snimanjem dokumentarnog filma, čiji su igrači jednako dugo promovirali Pakrac i Lipik sportskim rezultatima i ponašanjem, na najbolji mogući način.

Za PARTY, ulaznice možete rezervirati kod D. Špančić (sms na broj 098412707, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.) i J. Molnar-Kukić (sms na broj 09989333837, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.).

 

 

Podium brass quintet, sastav kojega čine Marko Bobičanec i Marin Zokić na trubama, Hrvoje Pintarić na rogu, Ivan Mučić na trombonu i Danijel Požgaj na tubi, nastupio je sinoć u koncertnoj dvorani Osnovne glazbene škole Pakrac na koncertu kojega je organizirala Osnovna glazbena škola Pakrac u suradnji s Ministarstvom kulture.

Pred pakračkom su publikom u jednosatnom programu gosti, između ostalog, izveli i djela klasika poput Jeana-Josepha Moureta, potom tradicionalne, moderne, ali i filmske skladbe poput Pinka Panthera Henryja Mancinija.

Članovi kvinteta su redom diplomirani i nagrađivani glazbenici. Uspješni su pedagozi, zaposleni na Muzičkoj akademiji, u glazbenim školama i u profesionalnim orkestrima, vode razne puhačke orkestre, seminare i radionice te aktivno sviraju u raznim drugim komornim sastavima. Njihov rad temelji se na promicanju skladbi hrvatskih skladatelja ( Prohaska, Bobić,
Josipović, Uhlik, Skender, Grubačević... ), ali repertoar ansambla je širok, od rane renesanse i baroka, preko klasične glazbe i romantizma pa do modernih, jazz skladbi, filmske i zabavne glazbe.

 

Sutra (16. svibnja u 19 sati) je pretpremijera, a prekosutra (17. svibnja u 20 sati) premijera mjuzikla „Tko pjeva zlo ne misli“ koji u sklopu projekta „Ne živiš snove dok spavaš – probudi se“, od lanjskog svibnja provodi KPD „Sloga“ Pakrac, a koji je financiran putem poziva Ministarstva kulture s 597.694 kuna od čega je 85 posto sredstava osigurano iz fondova EU, a 15 posto iz državnog proračuna. U povodu toga razgovarali smo s Dubravkom Špančić, koordinatoricom  projekta i redateljicom mjuzikla.

Projekt je na kraju. Kakva su iskustva? 

Nije baš na kraju. Nama je kraj 24. kolovoza i ova premijera je samo jedna od prezentacija ukupnih rezultata projekta. No istovremeno premijera je i vrhunac našeg rada. To je ono što smo do sada naučili, usvojili i spremni smo to pokazati javnosti. Nakon toga nam slijedi još festival kratkog filma kojeg također rade mladi za mlade. On će biti početkom lipnja. Također nam slijedi nekoliko završnih radionica koje će se održavati u lipnju i srpnju. U obvezi nam je još i zajednički piknik s pjevačkim i plesnim performansama. Za sada  ga planiramo u ljeti na Omanovcu. No prvenstveni cilj je bio napraviti mjuzikli i mislim da smo to uspjeli. Pokazat će to premijera.

Prije toga ćemo imati pretpremijeru namijenjenu gostima. Ljudi koji nastupaju u mjuziklu su svi mladi, imaju puno prijatelja i željeli smo omogućiti roditeljima koji su imali puno razumijevanja i strpljenja za sve naše prohtjeve da vide prvi končani rezultat. Kako je riječ o 40-tak mladih osoba koji svi imaju prijatelje, samo neka svakome dođe mama, tata, brat ili sestra to je već puna dvorana, uključujući nas voditelje i članove upravnog odbora Sloge, te nešto malo drugih gostiju.

Premijera je, naravno, otvorena za građanstvo i ulaznice se ne naplaćuju. Ovisno o interesu, planiramo još jednu predstavu. No o tome poslije.

Je li sve odrađeno onako kako ste planirali?

Nikada se u ovakvim projektima ne odradi baš sve kako je planirano. Bilo je nepredviđenih teškoća, bilo je bolesti, ali sve ćemo napraviti do kraja. U samoj izvedbi mjuzikla sudjeluje 40 ljudi, a u cijelom projektu je sudjelovalo više od stotine. Neki su krenuli pa odustali. Možda zato što im se nije sviđalo, ali i iz objektivnih razloga. Najveći problem, kao i svima koji rade kulturu za mlade i s mladima, bio je u raskoraku dobi. To je razdoblje između 15 i 25 godina starosti. Neki do njih su studenti koji su nam vremenski na raspolaganju bili vikendom, a neki naši srednjoškolci su iz učeničkog doma kojih u Pakracu vikendom nema. To je bio veliki problem za organizaciju zajedničkih proba pa je dio mladih odustajao.

Istaknula bih lijepu suradnju s Udrugom „Latica“, našim partnerom u projektu gdje smo realizirali i korak više od planiranog. No neka to ostane kao iznenađenje za publiku. Temeljom ovih iskustva suradnje nadam se da će ona biti nastavljena na nekom budućem projektu.

Budžet cijelog projekta je bio oko 590.000 kuna.  Je li se on pokazao dostatan i jeste li uspjeli realizirati kako ste planirali?

Mi smo budžet planirali skromno i tako se i ponašali. Kod nas u „Slogi“ se ništa ne baca i štedni smo jer održavanje Hrvatskog doma je skupa stavka. Nažalost, vrlo rijetki projekti, pa ni ovaj, u sebi nema stavku režijskih troškova već su samo rasploživi mali iznosi u „nerazvrstanim“ stavkama. Imali smo nesreću da smo imali poprilično hladno proljeće, znači dugačku sezonu grijanja koja se provukla čak i u svibanj.

Kad nakon ove dvije ili tri predstave zastor na predstavu padne, što će ostati od ovog projekta?   

Možda će nekome to izgledati sladunjavo ili licemjerno, no svejedno ću istaknuti zadovoljstvo. Kada smo počinjali projekt s dobrovoljnim polaznicima, svatko je sjedio u svom uglu i čačkao po svom mobitelu. Sada pred kraj stanje je sasvim drugačije, dobili smo zajedništvo, zadovoljstvo 40-tak mladih ljudi koji su dobili iznimno puno. Oni su prošli govorne, dramske i različite druge vježbe i radionice. Prošli su i moje urlikanje, ali i svoju zafrkanciju, brojne anegdote. Definitivno, igrali mi jednu ili nijednu predstavu, njima će ostati ovaj doživljaj koji im nitko ne može uzeti.

Što publika može očekivati?

Nadam se više od jednog sata dobre zabave. No mi smo samo amaterski ansambl, počevši od mene kao redateljice pa do svih ostalih aktera. Nismo niti uvježbavali predstavu za neke velike pozornice. No najbolje da sud o tome koliko smo uspjeli, da publika, ali mi je bitno da pri tome zna da sve što će na pozornici vidjeti, od adaptacije izvornog mjuzikla, glume, plesa, glazbe, koreografije, zvučnih i svjetlosnih efekata pa do zadnje latice cvijeta ili bilo kojeg najsitnijeg i najkrupnijeg dijela scenografije, je naših ruku djelo. Sve je izašlo iz naših radionica i naših proba, a već to je velika vrijednost.