U organizaciji Teniskog kluba Pakrac 5. siječnja je na terenu pod balonom odigran Turnir slučajnih parova, a u konkurenciji sedam parova, slavili su Dean Nagy i Gabriel Vidović. Turnir je igran po sistemu 'jedan dobiveni set do 6', a Nagy i Vidović su se zasluženo okitili titulom najboljeg para turnira savladavši u finalu Dražena Matijaševića i Damjana Lucića sa 6:2.
Potvrdu snage 's papira' prezentirao je upravo spomenuti finalist Glavnog turnira, par Matijašević/Lucić (Damjan 12-godišnjak) poslavši u Utješni turnir par Jure Rosić/Tomislav Spajić rezultatom 6:2, a osim Rosića, u Glavnom turniru put do finala stopirali su i sljedećoj najvećoj teniskoj faci naše sredine, Dušku Čubrilu kojeg su u paru s Vjekoslavom Anušićem savladali 6:4. Tako su se u Utješnom finalu sudarili Rosić/Spajić i Igor Mašić/Andrej Žili, a rezultat je bio 6:3 za Rosića i Spajića. Da Čubrilo ne ostane kratkih rukava u Pakracu, pobrinuo se u spontano osmišljenoj igri nakon odigranog finala Glavnog turnira - pogodi osnovnu liniju. Iz samo par pokušaja, proizveo je uvjerljivo najbliži hitac liniji te potvrdio o kakvom talentiranom sportašu se radi.
U finalu Glavnog turnira do izražaja je došlo iskustvo Nagya koji je tijekom cijelog turnira taktički, savjetodavno i harmonično u paru s odličnim Vidovićem, povratnikom na teniske terene nakon ozljede ramena, krstario turnirom pa ništa drukčije nije bilo ni u finalu kada su odličnim poenima došli do velike pobjede i najveće nagrade, aparata za gašenje požara. Naime, pehari za ovaj turnir nisu dostavljeni uslijed inventure tvrtke u kojoj su naručeni te će biti uručeni naknadno, no naši su se tenisači snašli s nagradama za sudionike oba finala, a na kraju krajeva, najmanje su pehari bili i bitni taj dan.
Ne mogu se oteti dojmu kako je pojedinac iskočio na turniru parova, pa ću tome i posvetiti sljedeći djelić teksta, posoljen subjektivnošću prema jednoj od meni najomiljenijih osoba koje sam upoznao, Deanu Nagyu, drugom najstarijem sudioniku turnira, Anušić dva mjeseca stariji. Turniri parova uvijek su popraćeni odličnim druženjem svih sudionika, smijehom i zabavom, naročito ako i spomenuti sudjeluje. Najprije se pobrinuo da u svinjsko-pečenom aranžmanu s pijanim prilogom nitko ne ostane gladan, posebice ovi koji na početku pogube sve mečeve kako bi se u miru mogli dohvatiti tanjura. Zatim po završetku meča zapleše pobjednički ples poravnavajući teren ne dozvolivši mlađem mu kolegi da on priredi teren za sljedeće sudionike okršaja. Tijekom natjecateljskog dijela je imao fantastičan pregled igre, isto kao i što je šestim čulom primijetio kada treba zauzeti cirkus poze iako su mečevi bili u tim trenutcima napeti, tako da ako vam okršaj na terenu nije privukao dovoljnu pozornost, zasigurno će vas zabaviti Dekijeve zezancije. I onda to sve završi odličnom suradnjom s Vidovićem te ležerno osvoji turnir i ode nakon dodjele neprimjetno obući cipele domaćina u Planinarskom domu Omanovac kako bi obavio sve što treba kako bi 60 dječjih gostiju obitavalo i otišlo zadovoljno kućama po završetku boravka. Kao i uvijek, dao je i osebujnu izjavu i svoj osvrt na posljednji u nizu turnir slučajnih parova. „Kao najstarijem sudioniku finala, zanemarimo Vjeku, neopisivo mi je drago da se po prvi put dogodilo da na turniru u kojem sudjeluju dva najbolja člana Teniskog kluba Pakrac, možda i u povijesti loptanja (naravno iza Gorana Popadića Popa i Mladena Nagya Bele), Jure Rosić – Brko iz Dobrovca i mali Dule Čubrilo iz Daruvara, da niti jedan nije osvojio ovaj turnir, i to isključivo zbog igre Draža Matijaševića i najmlađeg sudionika turnira Damjana Lucića, koji su ih izbacili vrhunskom igrom, iako im moram malo stati u obranu i reći da su imali ozlijeđene partnere koji su odigrali hrabro do kraja. Moj kum i predsjednik kluba Mario Barać znao je da ćemo Gabi i ja osvojiti turnir i zato po prvi puta nije nabavio pehare, ne zato što je škrt, nego samo da me netko ne slika s peharom. Naravno da su ovo dobri turniri popraćeni šalom i zabavom, no nadam se i dobra priprema i teambuildinzi za ono što je pred nama, a to je ligaško takmičenje gdje jednostavno pred ovakvom publikom ne vidim način na koji mečevi neće biti zarazno zabavni i uzbudljivi.“
Kum je kumu „stavio kajlu“ s peharima, no za jedne od najbitnijih rekvizita turnira se pobrinuo požeški županijski savez koji je dodijelio dvije kutije Wilson loptica.
Sljedeći turnir bit će odigran 2. veljače, a ovaj put slijedi Turnir namjernih parova.