Ivana Strehovac, 24-godišnjakinja iz Lipika ljeto provodi u San Franciscu u koji je otišla polovinom lipnja. Za razliku od brojnih mladih ljudi iz Hrvatske, pa i iz ovog kraja koji su unazad nekoliko godina otišli u inozemstvo, u potrazi za mnogo čim što im zavičaj i domovina ne mogu ponuditi, Ivana će se vratiti.  Za početak ne u Lipik, ali  u Hrvatsku, makar ne zadugo. Bar je tako obećala roditeljima, najavila svima znanima u svojim planovima koji su već, bar kada je u pitanju bliža budućnost detaljno razrađeni, mada u njima nema Lipika, ali je prisutna bar Hrvatska.  

No, možda i ne bude tako. Naprosto,  iako još vrlo mlada, provjereno je predobra u mnogo toga što je do sada radila u svom životu. Znaju to i Lipičani iz njene generacije ili oni nekoliko godina mlađi i stariji od nje u doba kada je pred sedam-osam godina kao srednjoškolka s jednom poprilično aktivno i organizacijski kreativnom i nadarenom generacijom mladih Lipičana pokretala i surađivala na nekoliko projekata koji su živi i danas poput streetballa, lokalnih medija i slično. No, to su tek mladalačka sjećanja, sada već daleko iza nje kada je okrenuta radu, usavršavanju i poslovnom napretku.

Upitno je može li se to reći za nekoga tko ima samo 24 godine. No, Ivana je životopis, ili kako to mladi vole reći „ci vi“,  napunila nizom impresivnih postignuća i pokazatelja.

Ivana je rođena Lipičanka, ili bi bar kao i svi pravi Lipičani bila rođena u pakračkoj bolnici da  na svijet nije došla u jesen ratne 1991. godine. N,o zato je Lipičanka odrastanjem u obiteljskom okruženju, najprije u stanu u Vukovarskoj, potom u obiteljskoj kući u Ulici Matije Gupca, na križanju sa Staklanskim putem. Odrastala je uz oca Ivicu, nekada zaposlenika staklane, već godinama braniteljskog umirovljenika, majke Jasenke koja se u Lipik udala iz Novske i starijeg brata Slavena. Ivana voli reći da je iz radničke obitelji mada joj je majka  godinama bila ravnateljica dječjeg vrtića.

Lipik brzo postao pretijesan

Već završetkom osnovne škole Lipik joj postao „pretijesan“, a Pakrac preblizu pa je srednjoškolsko obrazovanje nastavila u Daruvaru u tamošnjoj srednjoj školi koje obrazuje kadrove u turizmu, konkretno turistički tehničar. Nije stvar u Daruvaru, ili da joj je nešto smetalo ići u srednju školu u Pakrac, već u tome da je još kao vrlo mlada odbrala turizam kao svoj budući poziv što je nije napustilo niti nakon završetka srednje škole jer je školovanje nastavila u Opatiji na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu gdje je nakon četverogodišnjeg studija  stekla zvanje prvostupnice ekonomije u turizmu. Naravno da na tome nije stala, već je odmah nastavila i petu godinu prema tituli magistra za koji ima spremljen diplomski rad, ali je diplomiranje odgodila iz pragmatičnih razloga. Naime, s diplomiranjem bi izgubila status studenta, a time i mogućnost da realizira neke od svojih ovogodišnjih planova pri čemu je jedan od njih bio upravo spomenuta Amerika i San Francisco.

Financijski neovisna već na fakultetu

No, prije Amerike vrijedi spomenuti još cijeli niz mjesta na Jadranskoj obali gdje se postepeno stručno usavršavala i brusila svoj „ci vi“ stječući  znanje o turizmu, ali i zarađivala toliko da je već od treće godine studija financijski neovisna.

Prvi posao u turizmu i to kao sobarica u hotelu na Bolu dobila je tražeći ga na Zavodu za zapošljavanje odmah nakon mature, tek toliko da ne gubi vrijeme do početka predavanja na fakultetu. Bilo je to njeno prvo ljeto u kojem je cijela dva mjeseca provela radeći, što se pretvorilo u pravilo svih narednih godina.  Na isto radno mjesto vratila se je već slijedećeg ljeta, ovaj put u fakultetskoj pauzi između prve i druge godine, da bi iduće ljeto, 2012. provela u Primoštenu kao administratorica  u sektoru turizma. Te jeseni su joj rasponi između ljetnog rada od 10 mjeseci postali preveliki pa za dopunski rad koristi i slobodno vrijeme tijekom  aktivnog dijela studentske godine. U Rijeci najprije radi u Hrvatskom telekomu, u agenciji za korisnike. No godinu i pol iskustva ovog  iskustva, vrača se svojoj prvoj radnoj ljubavi – turizmu  te ljeto 2014. godine provodi kao recepcionerka u kampu u Njivicama na  Krku. Ljubav prema recepciji je očigledno drži jer već iste jeseni započinje pripravničku praksu u poznatoj opatijskoj kući Milenij hoteli u kojoj je radila sve do ovog proljeća i priprema za odlazak u SAD. Osim ovih suhoparnih studijskih i radnih podataka, životopis joj je prebogat raznim domaćim i međunarodnim edukacijskim projektima, seminarima i drugim oblicima edukacija.

Školujući se i radeći Ivana je odlično savladala engleski jezik, solidno njemački, te djelomično talijanski, a želja joj je naučiti Španjolski za čega ima konkretne planove već ove jeseni.

Pogled prema SAD-u

Tako prodornoj, komunikativnoj i odlučnoj moglo se  pretpostaviti da će brzo realizirati želju za posjetom u SAD na za nju jedini prihvatljiv način: da kao i mnogo toga u životu najvećim dijelom, uz pomoć roditelja, sama financira. Odabrala je takozvani program „Radi i putuj“ namijenjen studentima i realizirala ga je s grupom kolega  iz Rijeke.

Posao je  našla sama, najprije na istočnoj obali u blizini New Yorka, no kako su joj  kolege sa fakulteta išli u San Francisco, prevagnulo je da ode s njima na zapadnu obalu točnije u San Francisco. Radit će u prodavaonici odjeće kao „savjetnik prodavač“. Ima plaću 13 dolara na sat koju uvećava provizija tako da očekuje da će mjesečno zarađivati oko 3000 dolara.  Posredstvom agencije je riješila legalnost rada, zdravstveno osiguranje, smještaj u nekoj vrsti hostela koji će plaćati 650 dolara mjesečno. Cilj joj je u skladu s naslovom programa „Radi i putuj“ tri mjeseca raditi te mjesec dana putovati po SAD-u, a naročito prisustvovati koncertu Brucea Springsteena. Detalje kao i uvijek, rješava u hodu, na licu mjesta što joj očigledno jako dobro ide.  Iz SAD-a nakon dva  i pol mjeseca provedenog u Americi, da joj je  ovo jedno od najljepše provedenih ljeta i svakako najbolje uloženih novaca. Nije baš ohrabrujuće za nas u Hrvatskoj koji očekujemo da nas uskoro zamjene mladi i uspješni kao Ivana.

Bez planova za „smirivanje“

To nije kraj Ivaninim planovima prije „smirivanja“ života u kojem za sada nema planova za brak i obitelj, ali bar za sada dugoročno niti povratak u Lipik. Želja joj je po povratku iz SAD-a, a to je već više od puste želje jer je ušla u projekt Erasmus (međunarodna razmjena studenata) jedan semestar provesti u Španjolskoj učeći španjolski jezik. Tek nakon toga, u proljeće 2017. godine odradit će formalnost oko diplomskog ispita za titulu magistrice turizma za čega je napisala diplomski rad na termu turističkih potencijala lipičke bolnice koji ju poklonila bolnici, odnosno odobrila njegovo primjenu u praksi.

Vjeruje da će nakon toga postati „prava“ zaposlenica u turizmu, sa stalnim poslom i odgovornim i kreativnim obvezama, vjerojatno negdje na Kvarneru ili Primorju.

I Lipik je nekada bila poznata turistička destinacija i nije se odrekao turizma? Možda se jednog dana vrati doma, smije se Ivana, vrati se u svoj grad da bi bila vlasnica malog modernog hotela u kojem će imati priliku pokazati sve ovo što je ovih godina naučila, i što tek hoće na svom putu od sezonske sobarice do suvremenog menadžera tražeći stalno sve zahtjevnije destinacije, od jadranskih otoka do San Francisca.