U subotu, 28. prosinca, Pakrac se prisjetio žrtve 36 branitelja te nekoliko civila koji su poginuli tijekom oslobodilačke akcije „Alfa“ koja je trajala od 24. do 29. prosinca 1991. godine. Polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja poginulim braniteljima 104. brigade HV-a na Kragujskom putu, kod spomen-obilježja „Golubica“ na Gavrinici te kod spomen-obilježja poginulim braniteljima u Šeovici, izaslanstva gradova Lipika i Pakraca te Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac-Lipik na čelu s lipičkim gradonačelnikom Vinkom Kasanom i predsjednikom pakračkog Gradskog vijeća Miroslavom Ivančićem odali su počast poginulim hrvatskim braniteljima.
Pridružili su im se i predstavnici Varaždinske županije na čelu s izaslanikom župana, dopredsjednikom udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH Ivom Loborecom i predstavnikom Grada Varaždina Damirom Laljekom. Obilježavanju su prisustvovali i načelnik PP Pakrac Robert Hrastić te veterani 104. brigade HV-a, zajedno s članovima obitelji poginulih branitelja s područja Varaždinske županije.
Užičko kolo u Kraguju
Branitelji su se okupili kod pakračke HVIDR-e, nakon čega su odali počast kod spomenika poginulim branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića. Kolona se zatim zaputila prema spomen-obilježju poginulim braniteljima 104. brigade HV-a iz Varaždinske županije na Kragujskom putu, gdje su također zastali kako bi položili vijence i zapalili svijeće.
Sljedeća je postaja bilo spomen-obilježje „Golubica“, mjesto na kojemu se komemorira stradanje devet civilnih žrtava Domovinskog rata, a kao zadnju stanicu okupljeni su obišli spomen-obilježje poginulim braniteljima u Šeovici.
Na Kragujskom putu 1991. godine živote su u jednoj od prvih hrvatskih kontraofenziva na pakračkom području izgubili bojnik Ivan Sokač, zapovjednik 104. brigade HV-a iz Varaždina te njegovi suborci Juraj Brlenić, Slavko Smiljan, Miljenko Banić, Mladen Jendrić, Mirko Lazar, Božo Petrikovski i Zoran Tarbuk iz 76. samostalnog bataljuna.
Nakon uspješnih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 25. i 26. prosinca, neprijatelj je dobio pojačanje u ljudstvu i tehnici, prije svega u Užičkom bataljunu koji je bio stacioniran u Kraguju i koji je na raspolaganju imao tenkove T-55 i oklopne transportere. Neprijatelj je krenuo u žestok protunapad na dostignute položaje hrvatskih snaga. Bojnik Sokač i pripadnici 104. varaždinske brigade krenuli su u izviđanje pravca novog napadnog cilja prema Kraguju, ali su ovdje na ovom mjestu upali su u neprijateljsku zasjedu.
Zahvalu za to što su za Hrvatsku dali ono najvrjednije što su imali, svoj život, ovim su im putem uputili Miroslav Ivančić, predsjednik pakračkog Gradskog vijeća i Vladimir Leskovar, predsjednik Kluba varaždinskih branitelja 1991.–1995.
U Šeovici se skupu obratio jedan od sudionika navedenih događanja, koji je tijekom spomenute akcije i ranjen, Stipe Hodak, predsjednik pakračke HVIDR-e i zapovjednik 3. satnije 76. samostalnog bataljuna HV-a. Na istom mjestu, zahvalu pripadnicima pakračkog 76. samostalnog bataljuna i varaždinske 104. brigade HV-a uputio je lipički gradonačelnik Vinko Kasana, istaknuvši pritom važnost očuvanja sjećanja na Domovinski rat.
Operacija iz povijesne perspektive
Profesor povijesti Branko Križan operaciju Alfa 91. opisao je sljedećim riječima:
Plan je bio osloboditi okupirane dijelove pakračke općine i na Bijeloj Stijeni spojiti se sa snagama OG Posavina i potom izbiti na Savu te odbaciti neprijatelja natrag u Bosnu.
Nakon oslobođenja Velike i Male Dereze 24. prosinca Zapovjedništvo OG Pakrac zapovijeda početak operacije. Neprijateljske snage su bile u rasulu i natjerane u povlačenje prema Brusniku i Kraguju te dublje u Psunj. Mnogi dijelovi neprijateljskih postrojbi bili su potpuno demoralizirani.
25. prosinca 1991. zajedničkim snagama 3. satnije 76. bataljuna te snagama 104. varaždinske brigade i grubišnopoljskog bataljuna oslobođeno je Kusonje jedno od jačih uporišta neprijateljskih snaga. Neprijatelj nije pružio otpor već je pobjegao u Kraguj i Brusnik.
26. prosinca oslobođeni su Pakrački Vinogradi. U toj akciji sudjeluje 3. satnija 76. bataljuna te 1. bojna 104. brigade. I ovu akciju predvode Marijan Kulhavi, Stipe Hodak i Ivica Bogović. Neprijatelj pruža otpor te je tada poginuo Željko Škrlin, pripadnik 3. satnije, 76. bataljuna.
U Donju Obrijež i u Daruvar dolazi general Petar Stipetić koji na sastanku sa zapovjednicima postrojbi dogovara za 27. i 28. prosinac opći napad hrvatskih snaga na čitavom bojištu.
Plan je bio da 127. brigada oslobodi Brusnik, da bataljun Grubišno Polje zauzme Kraguj, a da snage 76. bataljuna zajedno sa 104. brigadom i 127. brigadom nastave prodor prema Gavrinici, Japagi, Šeovici i dalje prema Bijeloj Stijeni i Okučanima.
Grubišnopoljski bataljun i ludbreška satnija ustuknuli
27. prosinca - umjesto da napadne Kraguj, bataljun iz Grubišnog Polja se povukao u Kusonje, a s njim se povukla i skoro čitava satnija Ludbreg. 127. brigada nije ni krenula u napad na Brusnik nego je ušla u Kusonje, tako da su u napad krenule samo snage 76. bataljuna i 104. brigade. U napad su krenule i policijske snage iz smjera Branimirove ulice. Kad je slomljen otpor, snage 76. bataljuna prve ulaze na Gavrinicu i spajaju se sa policijskim snagama iz smjera centra. Neprijatelj bježi sa Gavrinice. Naše snage nastavljaju prodor.
Do kraja dana snage 76. bataljuna i policije oslobađaju Japagu i dio Šeovice. Jedna postrojba iz 104. brigade kojom je zapovijedao Marijan Kos zaposjeda čak i brdo Sedlar. Tog dana grad Pakrac bio je u cijelosti oslobođen.
Unatoč svemu, neprijatelj se pribrao, pregrupirao i započeo topničke napade po hrvatskim snagama.
28. prosinca - neprijatelj je iz faze povlačenja krenuo u protunapad iskoristivši posljednje rezerve 5. banjalučkog korpusa, te ubacivši u borbu postrojbe iz Užica i Prizrena koje su tih dana pristigle direktno iz Srbije kako bi pokušali zaustaviti hrvatske snage.
To jutro u Šeovicu je sa 2 kamiona došao Foka sa još 60 ljudi iz Prekopakre u skladu sa planom hrvatskog napada dogovorenim 26. prosinca. Tu su čekali snage 127. virovitičke brigade koja je trebala krenuti na Gornji Čaglić. Međutim njih nije bilo.
Tragični gubici i obustava oslobodilačke operacije
Tada je neprijatelj minobacačima počeo tući po 3. satniji u Šeovici. Za nekoliko minuta bilo je oko 30 ranjenih na vrlo malom prostoru. Poginuo je Čakmak Branislav, a teško je ranjen zapovjednik 3. satnije Stipe Hodak. Umjesto da se nastavi napad, moralo se zbrinjavati ranjene.
Ono što je poremetilo planove čitave operacije bio je tenkovski napad iz pravca Kraguja pri čemu je stradao zapovjednik 104. brigade Ivan Sokač sa još nekoliko vojnika. To je bio prijelomni trenutak.
76. bataljun je u zaustavljanje neprijateljskog protunapada na Gavrinicu poslao Prateću satniju, a u usporavanju napredovanja neprijatelja uključuju se i policijske snage sa punkta Škorpija, ali nije bilo uspjeha pa su se hrvatske snage počele organizirano povlačiti.
Snage 104. bataljuna sa Sedlara su se izvukle iz zahvaljujući odstupnici koju su im držale policijske i snage 76. bataljuna te hrabrosti Vladimira Leskovara koji im je u zadnji tren pronašao put za evakuaciju.
76. bataljun imao je tog dana ukupno 4 poginula, svi iz 3. satnije: Branislav Čakmak, Alojzije Ivanović, Ivica Pavlović i Zoran Tarbuk. 104. brigada imala je u ta dva dana 6 mrtvih.
29. prosinca hrvatske snage pokušavaju ponovo zauzeti Vinograde pri čemu gine još 7 vojnika među njima i zamjenik zapovjednika 76. bataljuna Marijan Kulhavi – Foka. Isti dan kod Brusnika neprijatelj je zarobio i potom smaknuo 12 pripadnika 127. virovitičke brigade.
Zbog velikih gubitaka Glavni Stožer HV naređuje zaustavljanje Alfe.
