Grad Pakrac do 3. siječnja

Nakon dvogodišnjeg postojanja i porođajnih muka  Sportska zajednica Grada Pakraca se ove godine prihvatila ozbiljnog posla: preuzela je u ovoj godini bar djelomični posao,  distribuciju proračunskog novca namijenjenog radu klubovima s namjenom da već iduće godine u tome ima još značajniju, kreatorsku funkciju, preuzela je upravljanje sportskom dvoranom, najvrijednijim sportskim gradskim objektom, zaposlila tajnika na pola radnog vremena. O tome i koje će sve te promjene izazvati u sportskom životu Grada razgovarali smo s Sadmirom Delihodžićem Skejom, predsjednikom Zajednice i čovjekom koji je 30-tak godina kao sportaš i sportski djelatnik u lokalnom sportu. 

 

Sportska zajednica postoji već više od dvije godine. Unazad deset mjeseci doživjela je dva bitna organizacijska ustroja: dobila je profesionalnog tajnika na pola radnog vremena, ali i upravljanje sportskom dvoranom čime je naslijedila i dodatna četiri djelatnika. Je li time okončana priča o zaposlenicima i objektima?

Ono što je zamišljeno to je i ostvareno. Što se tiče zapošljavanja mogućnosti nam ne dozvoljavaju više, a što se tiče upravljanja sportskim objektima u bližoj budućnosti cilj je objediniti ih sve s područja Grada Pakraca „pod jednu kapu“.

Ono što je važno za članice Sportske zajednice je to da financiranje iz gradskog proračuna ne ide više direktno s gradskog računa na račun kluba već se kao posrednik i međutijelo pojavila Sportska zajednica. Hoće li se što u budućnosti promijeniti i očekujete li da ukupan novac za sport iz proračuna bude isti ?

Zakon je tu vrlo jasan i kaže da Sportske zajednice kandidiraju prijedloge programa prema gradskom proračunu preko raspisanih javnih natječaja za raspodjelu gradskog novca udrugama. Ove godine je bilo drugačije. Gradsko vijeće je na prijedlog gradonačelnika usvojilo već godinama relativno ujednačenu svotu koja se kreće od 600.000 do 660.000 kuna za koju gradski oci misle da je dovoljna za financiranje sporta u Pakracu. Sudeći po reakcijama naših članica to baš i nije tako, no ove godine sakupljamo detaljne programe i planove rada koji će nam dati konačan iznos potreba za sport u narednoj godini. Da il će grad prihvatiti zahtjev za povećanjem, to je druga stvar. Samu raspodjelu proračunskog novca predlaže Izvršni odbor Sportske zajednice koju prihvaća njezina  Skupština.

Da pojasnimo, Sportska zajednica niste niti vi kao predsjednik niti bilo koji pojedinac. Tko ustvari upravlja Sportskom zajednicom?

Upravlja Izvršni odbor, a sve naše odluke mora potvrditi Skupština. Izvršni odbor činim ja kao predsjednik, Josip Šebić kao dopredsjednik, a tu su i predstavnici najmasovnijih sportova – ispred nogometa Marijan Prohaska, rukometa Mario Barać i motociklizma Davor Lenče. Skupštinu čine predstavnici udruga svih 17 članica SZ.

Temeljem kojih kriterija bi Sportska zajednica, ukoliko dobije ovlasti, raspoređivala predviđena sredstva za sport?

Postoje dva osnovna akta, kategorizacija sportova i Pravilnik o uvjetima i kriterijima za financiranje programa javnih potreba za sport u gradu Pakracu. Tri osnovna kriterija čine taj Pravilnik koji direktno utječe na visinu financijske potpore udrugama, a to su: rang natjecanja, broj kola u ligi i masovnost aktivnih članova u sportskima nastupima za svaku selekciju. Usporedbe radi neće se isto vrednovati pakrački Hajduk sa svim uzrasnim natjecateljskim kategorijama i jedan županijski trećeligaš koji ima samo seniorski pogon.

Predviđena sredstva koja je do sada Grad izdvajao za sport pokazala su se nedovoljnim. Izaziva li to kod klubova međusobnu netrpeljivost ili zavist kod raspodjele novca?

Iz ovoga što smo vidjeli ove godine naravno da je bilo nezadovoljnika. Izračun je takav i treba ga prihvatiti, a na samim klubovima je da svojim radom i angažiranošću poboljšaju svoj status, jer kriteriji su vrlo jasni i napravljeni su tako da motiviraju razvoj sporta i sportskih uvjeta unutar samih klubova što bi ih podiglo na samoj ljestvici bodovanja. Ovdje moram napomenuti da su pojedini klubovi dobivali isti iznos, iako su prekinuli sa radom mlađih selekcija.

Jasno je da novca nema dovoljno, nije ga bilo niti prije, niti će ga ikada biti dovoljno da svi budu zadovoljni. Gdje se klubovi trebaju usmjeravati i potražiti dodatne izvore financiranja?

Odmah moram pojasniti da su sredstva iz proračuna – sufinanciranje programa udruge u određenom iznosu, a preostali iznos moraju nadomjestiti sami. Udruge su dužne i na druge načine iznaći načina kako doći do novca, kroz članarine, ali i kroz okretanje prema fondovima Europske unije. Puno toga ovisi i o ambicioznosti pojedinaca unutar klubova.

Ekonomska situacija ne ide u prilog klubovima. Nema novca općenito u društvu pa je sve češće slučaj da članstvo nema za članarinu, a gledatelj je danas sve češće bez novca za platiti ulaznicu. Drugi problem je da je gospodarstvo u krizi i teško funkcionira i bez sportskih donacija za kojima klubovi žude. Na koji način doći do dodatnih sredstava s kojima će klub pokriti razliku nužnu za preživljavanje?

Mi smo specifični ljudi, poseban narod koji uvijek nađe načina, da se tako izrazim. Stjerani u kut najbrže razmišljamo i donosimo ispravne odluke. Uvijek se nekako snađemo. Realno, već dugo godina naš sport ne ovisi direktno o gospodarstvu pa se iznalazi načina da traje. Nažalost, još uvijek je ta snalažljivost pojedinaca u velikom postotku zastupljena u opstojnosti pakračkog sporta. Valjda će doći bolji dani, već je vrijeme.

Na pakračkom području egzistira velik broj klubova, ima li potrebe za osnivanjem novih ili ih pak ima previše uzimajući u obzir grane sporta?

Bez potrebe za novim klubovima

Na pakračkom području imamo četiri nogometna kluba i manje-više svi imaju problema s igračkim kadrom. Naročito je to problem s mlađim kategorijama koje su klubovi i gasili zbog nedovoljnog broja djece tako da ne vidim razloga za potrebom osnivanja još jednog. Za svakog tko se želi baviti nogometom ima mjesta u jednom od spomenutih, ovdje govorim o seniorskom pogonu, a djeca već znaju da se u nižim kategorijama radi ozbiljno u Hajdukovoj školi nogometa.

Također, u Pakracu egzistiraju i četiri kuglačka kluba što je više nego dovoljno za ljubitelje ovog sporta. Ove godine pokrenut je i rad s djecom pri KK Slavonski banovac koji funkcionira kao jedinstvena škola kuglanja za sve mlađe uzraste. Od ostalih članova SZ tu su još dva ribička i po jedan rukometni, streličarski, biciklistički, motociklistički, šahovski, golubarski klub, te planinarsko društvo.

Iz ovog je vidljivo da nemamo niti jednog ženskog kluba, u Pakracu se nekad igrao dobar ženski rukomet, a pamtimo i vrlo uspješni odbojkaški  klub. To su dvoranski sportovi za koje danas postoji uvjeti bolji nego prije, no klubova nema. Zašto?

Općenito su kod nas žene slabo zastupljene u sportu. Nije da nije bilo pokušaja, konkretno u kuglanju. I danas tijekom sezone na kuglani trenira desetak žena, ali ne žele si stvoriti obavezu redovnog tjednog treniranja i gubljenja jednog dana u vikendu. Zašto je tomu tako, ne znam. Pamtimo da je Pakrac nekad imao i vrlo jak muški odbojkaški klub. Danas odbojke u Pakracu nema. Iako je to vrlo ugodan, čist sport, pogodan za oba spola, kod nas ne egzistira. Ljudi koji su nekada bili uz odbojku nemaju više volje to pokrenuti.

Gledajući sa financijske strane, ali i sa one sportske koja podrazumijeva ozbiljnost i minimalni sportski kodeks ponašanja, u  slučaju da nekome iz bilo kog razloga padne na pamet osnovati klubu u Kusonju ili Španovici, dakle bez logike, može li SZ to odbiti financirati?

Naša dužnost je prihvatiti svakog novog člana, po zakonu ne smijemo odbiti osnivanje novog kluba. Mi ga moramo prihvatiti, ali po proceduri dvije godine nema pravo sudjelovanja u proračunu pa ako su ozbiljan klub i ispune svrhu svog osnivanja valjda će prebroditi dvije godine. Prepoznamo li potencijal postoje načini da im se pomogne i unutar te dvije probne godine.

Dotakli smo se novca, igračke baze, a kako stojimo s kadrovima? Problem su treneri koji traže edukaciju, nedostaje određena medicinska skrb, a općepoznato je da kod nas nedostaje i sportskih sudaca. Što činiti?

To su doista tri elementa bez kojih sport ne može funkcionirati. Svaka čast klubovima koji su o svom trošku slali ljude na školovanje. Tu je odličan primjer ponovo Hajduk gdje u radu s djecom postoji školovani kadar. No, osim problema školovanja kadra koji opet proizlazi iz loše financijske situacije, problem može stvoriti i sportska inspekcija koja nadgleda rad klubova i svaki klub koji nema licencirane trenere ne može nastupiti u određenom rangu. Edukacije postoje, nije ih problem pronaći i na klubovima je da svoje trenere školuju.

Može li politika Sportske zajednice biti umanjivanje sredstva namijenjenih klubovima za svotu koju bi preusmjerila za školovanje deficitarnog kadra?

Takav novac će biti predviđen namjenski u proračunu, no kad govorimo o troškovima školovanja treba znati da bi određena masa zainteresiranih za jedno od deficitarnih kadrova mogla uvjetovati i održavanje tečaja kod nas što bi automatski smanjilo cijenu licenciranja. Za razliku od tog, ako se pojave samo dva ili tri kandidata, ne može se očekivati da će kandidati i predavači iz udaljenijih krajeva doći na seminar u Pakrac zbog tri čovjeka.

Bitan element sporta su objekti. Imamo vrlo pristojnu dvoranu, tu je i nogometni stadion, izgrađene su biciklističke i motocross staze, kuglana, ribiči koriste jezero Pakurnovac…Ima li još nešto što nam hitno treba?

Svi sportovi imaju adekvatne objekte

Sudeći prema masovnosti pojedinog sporta, svi su klubovi adekvatno zbrinuti. Neki su dobili na upravljanje gradski prostor pa tako ribiči koriste jezero Pakurnovac, ali su i zaduženi za njegovo održavanje kao i motociklisti koji skrbe o motocros stazi. Streličarima nedostaje prostora tijekom zimskih mjeseci, a to premošćuju boravkom u staroj pilanskoj kuglani.

Činjenica je da je prije desetak godina u Pakracu bio proslavljeni hrvatski tenisač Mario Ančić koji je tom prilikom bio izuzetno razočaran činjenicom da je Pakrac jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj gdje ne postoji normalan teniski teren. Sve do danas nije se ništa promijenilo. Radi li se po tom pitanju išta ili ništa?

Na gradskom pakračkom stadionu postoji betonski teniski teren napravljen prije nekih dvadesetak godina. Zub vremena učinio je svoje iako i danas tamo ima upornih i manje zahtjevnih teniskih rekreativaca. Oko ovog problema najviše je aktivirana pakračka udruga mladih Mali most koja kroz razne sportske i kulturne aktivnosti prikuplja sredstva za izradu teniskih terena. Želim da uspiju u svojoj nakani, jer u Pakracu postoji dovoljno teniskih zaljubljenika koji zaslužuju pristojan teren. Mi kao SZ smo na raspolaganju onoliko koliko je u našoj moći i nadam se da će se uskoro tenis igrati na dostojan način.

Jedan od simbola rekreacije, ali i ljetnog društvenog života je igralište kod pakračke stare Gimnazije. Tamo se do danas, unatoč derutnom stanju, igra ljetni malonogometni turnir – jedan od najposjećenijih događaja Pakračkog ljeta. Nažalost, igrači se nemaju gdje presvući, koševi na košarkaškom igralištu su potrgani pa niti rekreativci nisu sretni…Prati li to Sportska zajednica i ima li kakav plan uređivanja ovog prostora na bilo koji način? 

Svi mi Pakračani smo sentimentalno vezani za „Partizan“ to nije sporno. Svjedok tome da ovaj prostor ima dušu je i činjenica da pokušaj izmještanja turnira na novu, moderniju lokaciju nije uspio. Isto je tako činjenica, žalosna, da on živi mjesec dana u godini dok je ostatak vremena zapušten i neuredan. I tako od godine do godine. Mislim da o ovom problemu treba provesti temeljitu raspravu i odlučiti treba li nam ili ne, odnosno na koji način održavati ga cijele godine.

Sportska dvorana tijekom nastavnog perioda prima i učenike na nastavu tjelesnog odgoja. Postoje primjedbe ili više žal iz sportskih klubova da nastavnici koji provode nastavu tjelesnog odgoja nisu uključeni u vannastavne aktivnost? Utječe li i taj podatak neizravno na nedovoljan broj djece u klubovima?

Meni je žao što je tome tako, ali mislim da je takva situacija posljedica odluke kojom se dozvolilo profesorima da više ne moraju provoditi slobodne aktivnosti, već se svelo na njihovu dobru volju. Rezultat toga u Pakracu je taj da danas aktivno van nastave radi jedino prof. Mario Tušek u svom Bujinkan Seishih Dojo klubu borilačkih vještina. Išli smo po školama tražiti djecu koja nisu u nekom sportu i pokušati ih privoliti na bilo kakvu sportsku aktivnost. Rezultat je bio loš. Oni koji to žele već su aktivni, dok je ovu drugu skupinu gotovo nemoguće zainteresirati. Satovi tjelesnog također nerijetko izgledaju loše, djeca sjede i čekaju da se sat završi bez ikakvih sankcija.

Sportska zajednica je od srpnja preuzela gradsku dvoranu, od prije upravlja kuglanom. Hoće li se trend objedinjavanja sportskih objekata nastaviti i hoće li četiri osobe koje su zaposlene odlaziti pomagati u održavanju ostalih objekata na našem području?

Za sad je dogovoreno da zaposlenici održavaju objekte samo u vlasništvu Sportske zajednice Grada Pakraca. Hoće li u budućnosti biti drugačije stvar je dogovora nas i Grada Pakraca koji je vlasnik svih sportskih objekata.

Dvoranu ste preuzeli u srpnju. Prvi ozbiljniji prihod od dvorane se očekuje tek u desetom mjesecu kad se zahukta školska godina i vrate se rekreativci. Koliki je to problem?

Sad trenutno je. Preuzeli smo dvoranu u nezgodno vrijeme, šuplja je sezona, a plaće treba isplatiti. Premostit ćemo na način da ćemo dio novca za udruge preusmjeriti za plaće zaposlenika, a to ćemo „poravnati“ u listopadu kad se pripuni i naša blagajna i dvorana počne ostvarivati prihode. U cilju povećanja prihoda i izbjegavanja ovakvih ljetnih rupa u prihodovanju u planu nam je dvoranu koristiti 12 mjeseci u godini i trenutno razmatramo načine i planove.

Prijašnjih godina dvorana je imala neiskorišten ugostiteljski prostor. Kroz godine nekoliko je vlasnika pokušalo unajmiti lokal, no svi oni su kratko ostajali u lokalu. Najboljim se pokazalo najam po događaju. Kakva će biti praksa ubuduće?

Činjenica je da ima puno neiskorištenog prostora, ugostiteljski dio jedan je od njih. Zašto je tomu tako? Očito je da mjesto nije najsretnije. Školarci koji su najčešće mušterije ujedno nisu veliki potrošači pa jedno s drugim nije išlo.

Hoćete li povećavati cijene najma sportskih prostora, kako onih dvoranskih tako i ostalih?

Moram odmah reći da smo s cijenama po satu daleko najjeftiniji na daleko. Cijenu određuje Grad i za svaku korekciju mora on kao vlasnik dati suglasnost, tako da to nije realno očekivati. U prilog tom ide i podatak da je na gradskoj kuglani tek jednom od njenog otvaranja bilo korekcije cijena i to s 10 na 15 kuna po satu/ stazi.

Kad već pričamo o kuglani i terminima, dosta je bilo pritužbi na neatraktivnost rekreativnih termina uglavnom ranopopodnevnih ili kasnovečernjih i to zbog broja klubova koji kuglanu koriste u za svoje treninge u komercijalno zanimljivim terminima. Hoćete li što poduzeti po tom pitanju?

Upravo zbog broja klubova nismo u mogućnosti raditi velike preinake, klubovi plaćaju i moraju trenirati. Mada, unatoč relativnoj neatraktivnosti termina moram reći da su oni dobro popunjeni. Očito ima ljudi kojima i takvi termini odgovaraju.

Kad pričamo o objektima treba uzeti u obzir starost objekata i potrebu održavanja i sanacije. Doći će za koju godinu potreba većeg ulaganja što će tražiti i određene novce. Hoće li to ići na teret proračuna ili…?

U ugovoru stoji da velike investicije snosi Grad Pakrac. Želim uz to dodati kako je u zadnje vrijeme ekspanzija kuglanja, sada imamo i prvoligaša, a prvoligaško kuglanje traži i određene uvijete pa smo i kuglanu morali prilagoditi propisanim standardima. Troškove od nekih 15.000 kuna  snosio je Grad. Isto tako svjedoci smo da neke bitne radove na funkcionalnosti gradskih objekata odrađujemo improvizirano i aljkavo.

Svjedoci smo da su nam klubovi sve češće sudionici velikih međunarodnih natjecanja. Spomenut ćemo streličare, bicikliste, ribiče, motocikliste…apetiti rastu, ima li SZ definiranu politiku – idemo li prema kvaliteti ili masovnosti?

Gledamo da zadovoljimo oboje, no prioritet je kvaliteta i to će s naše strane uvijek biti podržano. Želimo da uspjeh i dobar rezultat bude i drugima podstrek za dalje i za bolje.

Može li Pakrac kao relativno mala sredina, uz to i financijski onemoćala, organizirati velike priredbe međunarodnog karaktera i da li nam je uopće u interesu organizacija takvih većih i skupih priredbi?

Međunarodne manifestacije su promocija Pakraca

Sami nosioci takvih natjecanja su udruge, oni procjenjuju, a do sada se pokazalo da su sve sportske priredbe međunarodnog karaktera bile odlično odrađene i ne preskupe. Velika je to promocija i samog Pakraca pa ćemo i mi svaku taku manifestaciju i popratiti.

Klubovi poput rukometaša, šahista, motorista u sebi nose naziv Pakrac – Lipik. Jedan od razloga je i participiranje u oba proračuna. Činjenica je da se neke sadržaji u naša dva grada dupliciraju. Kolika je i kakva zapravo suradnja Pakraca i Lipika u sportu?

Mi smo dva grada na dva kilometra. Općenito rečeno, nikada nije došlo do ozbiljnije suradnje dva grada na području sporta.  Razloge zbog kojih su neki u naziv stavili Pakrac – Lipik ste i sami rekli iako mislim da Lipičani baš i nisu opravdali ime svog grada u nazivu pojedinih udruga. Ipak većinu snosi Grad Pakrac i Sportska zajednica.

U kojem će se pravcu razvijati Sportska zajednica? Hoće li postati svojevrsni servis klubovima s područja Pakraca, sudeći po uvođenju reda i podizanju standarda sportskih saveza oko organizacije klubova, što podrazumijeva još veću angažiranost i još više posla?

Hoćemo. Tajnik Sportske zajednice Denis Relota koji je zaposlen na pola radnog vremena, od listopada prelazi na puno radno vrijeme. Isto tako u programu nam je omogućiti udrugama da jedna osoba vodi knjige svim sportskim udrugama. S druge strane čelnici udruga su nam dužni omogućiti uvid u stvarno stanje stvari tako da možemo pred sportskom inspekcijom biti čisti i ispravni. Glede toga, koristim priliku da apeliram na određene udruge da ispunjavaju svoju zakonsku obavezu dostavljanja izvještajnih i ostalih materijala.

Trebaju li klubovi strahoviti da će značajan dio proračunskih sredstava namijenjenih sportu biti potrošen unutar Sportske zajednice za tekuće troškove, a ne proslijeđen njima?

Ne trebaju. Novac koji ide udrugama transferira se njima do u lipu. Naši zaposlenici će se financirati iz prihoda kuglane i dvorane. A prihoduju dobro, vjerujte mi. Iako smo bili svjedoci da godinama nismo mogli dobiti precizno izvješće na Gradskom vijeću od bivše direktorice PCP Vide Iličić o prihodovanju dvorane. Dobili smo ga tek ove godine od nove direktorice Ivane Orban.

Za kraj ovog razgovora htio bi još naglasiti da je Sportska zajednica osnovana da objedini sve sportske udruge s područja Pakraca, a na osnivačkoj skupštini rečeno je da se mogu pridružiti i klubovi iz Lipika.  Nikad nismo pravili razliku između dva grada. Želim demantirati i one zle jezike koji tvrde da postojimo sami radi sebe. Nije točno, navest ću sebe za primjer koji sam volonter i odgovorno tvrdim da ću to ostati za cijelo vrijeme svog mandata.

Grad Pakrac do 3. siječnja