Obitelj Rosman iz Prekopakre u okviru svog obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva uzgaja egzotično povrće: bijeli, narančasti i ljubičasti batat koji podrijetlo vuče iz Srednje i Južne Amerike, tikve – hokkaido, butternut i „špageti“, također „amerikanke“, a pored toga još istarski i rimski lješnjak te orah – šampion, franquet i jupiter. Za svoj gušt, ali i za probu zainteresiranih, iz svog vrta mogu ponuditi još kiwano i peruanske jagode. U razgovoru smo se osvrnuli na uzgoj, prodaju, ulaganja i isplativost, ali i idejni začetak bavljenja ovim poslom.

Mnogi proizvođači svoje proizvode nude pod etiketom domaćeg, a u pozadini stoje tretirani, zakamuflirani i po vrlo niskoj cijeni otkupljeni i „našminkani“ škart proizvodi koji tada služe preprodaji. To nije slučaj s vrijednim Rosmanima. Ova obitelj za svoje batate i tikve može garantirati kakvoću jer se cijeli proizvodni proces, unutar posljednjih pet godina koliko su u poslu, odvija u njihovoj radinosti – od sjemena pa preko sadnica do ploda kojeg ubiru, a bez ikakvog umjetnog i kemijskog tretiranja biljaka.

Rosmani su lani u zemlju stavili 30 tisuća sadnica, a iz nje izvadili 25 tona prvoklasnih batata. Ove su godine sadnju povećali na 60 tisuća komada, a prinos koji očekuju kreće se oko 60 tona. Ni nepovoljni klimatski uvjeti; mraz, suše i visoke temperature, nisu omeli rast i napredak batata. Tri vrste tikvi koje uzgajaju posadili su u 8 tisuća primjeraka i njih u ovim uvjetima navodnjavaju. Sve kulture koje uzgoje i prodaju, čak je nerijetko količina koju proizvedu nedostatna za potražnju koja se javlja iz svih dijelova Hrvatske, od Iloka do Dubrovnika. Kvaliteti i ozbiljnosti rada u prilog ide i činjenica koja govori kako Rosmani još s početka imaju stalne i vjerne kupce koji im se iznova vraćaju s narudžbama. Upita je bilo i iz inozemstva, ali administrativna procedura zahtijeva previše od isporučitelja, a isplativost je neizvjesna, pa se stoga u posao van granica naše zemlje nisu upuštali. Rosmani nisu jedini, ali su zasigurno najveći, proizvođači batata na našem području pa i šire, a svojim kolegama pomažu savjetima i praktičnim smjernicama jer, kaže nam nositeljica OPG-a Danijela, konkurencija ne postoji, isključivo suradnja i međusobno pomaganje, što im pričinjava posebno zadovoljstvo i ispunjenost. Također, zahvaljujući ovoj obitelji, kao i ostalim manjim OPG-ima pakračkog područja, Prekopakra je postala jednim od najvećih proizvođača batata u Hrvatskoj.

Sajmišnu prodaju zbog manjka vremena konzumiraju samo prigodno, a za prodaju im najviše služe internetski kanali koji su se pokazali najpovoljnijima i njima i kupcima; kako u pogledu uštede vremena, tako i u pogledu količine koju poslije poštom otpremaju „na kućni prag“. U tome im uvelike pomažu letci, angažman na web stranici finoteka.com, njuskalo.hr i burzahrane.hr te vlastita web i Facebook stranica putem kojih promoviraju svoje proizvode, dijele kontaktne podatke, iskustva, komuniciraju s kupcima i surađuju s onima koji obavljaju istu djelatnost.

Rosmani se u području batata i tikvi drže svojih fiksnih cijena i ne ravnaju se po tržišnima. Tako se sve vrste sadnica mogu kupiti po 2 kune, kilogram izvađenog gomolja batata po 10, tikve po 5 kuna, a cijene lješnjaka i oraha formiraju u skladu s drugima. „Pronađemo svoju matematiku. Ne idemo s ciljem nekome diktirati, rušiti ili dizati cijenu, ali znamo što će ljudi od nas dobiti na stol i za to garantiramo“, komentira Danijela.

U ovakvom je obiteljskom poslu rijetkost da si čovjek može priuštiti pristojan godišnji odmor i izbivanje iz kuće. Rosmani su ove godine uspjeli ukrasti za sebe tek tri dana godišnjeg prije čega odmora nisu vidjeli tri godine, a iskoristili su ga, uz odmor, za obavljanje poslovnih obaveza koje im inače nisu usput te tako spojili ugodno s korisnim. Danijela nam priča kako biljke zahtijevaju brigu tijekom cijele godine, svako je godišnje doba namijenjeno nekoj razvojnoj fazi. Tako početkom godine kreću s naklijavanjem za sadnice i pripremanjem sadnog materijala i ta kampanja traje do svibnja. Slijedi vanjska sadnja i isporuka sadnica. U sljedećem razdoblju, između vanjske sadnje i pripreme skladišnog prostora te ambalaže za vađenje gomolja iz zemlje, obitelj Rosman ima otprilike mjesec dana odmora, što ne podrazumijeva potpunu lišenost posla već samo laganiji ritam rada.

Motiv za sadnju zdrave hrane i bavljenje poljoprivredom, pored znatiželje, nikao je iz sitnih zdravstvenih problema kćeri Hane koji su ih potakli na konzumaciju zdrave hrane. U poslu sudjeluje cijela obitelj, pa tako Hana, studentica bilinogojstva, kući dolazi svaki vikend ne bi li pomogla ostatku obitelji, a isto čine i sin Karlo, najesen gimnazijski maturant, otac Donko, zaposlenik staklane, ali i najmlađi sin, sedmogodišnji Sven. Majka Danijela govori kako u početku nije ni sanjala kakav će obujam postići uzgoj i prodaja kultura u koje su se upustili, a toga, kaže, nije svjesna ni danas. „Sve što smo dosad postigli, postigli smo vlastitim financijskim sredstvima i svojim rukama, bez konzumiranja novca fondova EU i ijednog projekta. Svakako smo se krpali, prebacivali, kombinirali, bilo je teških situacija, ali smo ipak na kraju upornošću i radom isplivali i nenadano postigli ovo što danas imamo“, govori nam skromna Danijela, koja pomalo postaje svjesna uspjeha svoje obitelji tek nakon što ju se na to podsjeti.