Grad Pakrac do 3. siječnja

IMG 20211201 102113

Možda će vas zanimati priča o sjajnom momku, kreativcu koji je bio dovoljno dobar da završi medicinu, ali je praktično u pola teškog i zahtjevnog fakulteta odlučio odbaciti put prema sigurnoj budućnosti u bijeloj kuti i prebaciti se na Rudarsko-geološko-naftni fakultet, na kojem će kasnije postati inženjer naftnog rudarstva. Danas, međutim, živi od „trećih“ poslova i kako to ponekad biva, unatoč visokoj naobrazbi, kruh zarađuje urođenim talentom koji se nazirao već u ranoj mladosti…
Mario Majdandžić, rođeni Lipičanin, danas je vlasnik male obiteljske tvrtke „Irtemar“ koja se polako razvija u pakračkom inkubatoru u sklopu PCP-a i bavi se strojnom obradom metala, plastike, drveta, kože - preciznije svih obradivih materijala. U njihovom virtualnom izlogu na društvenim mrežama možete pronaći sjajnih uradaka, zbog čega nije teško zaključiti zašto se Mario odvažio na korak koji doskora nije planirao.
„Odmalena sam naginjao elektronici, elektrotehnici, robotici… U osnovnoj školi u Lipiku sam kod učitelja Ante Maroševića bio radio-amater, a na državnom natjecanju iz robotike u 8. razredu bio treći u Hrvatskoj. Godinu kasnije sam kao jedini gimnazijalac među elektrotehničarima na istom natjecanju osvojio drugo mjesto u državi. Međutim, na kraju srednje škole nešto me privukla medicina i upisao sam Medicinski faks. Užasno je bilo teško, puno posla i učenja. Međutim, sve sam napustio jer su me poljuljale neke stvari koje su se događale u to vrijeme na fakultetu otvorivši razna pitanja moralnog karaktera. Zaključio sam da je to previše muke, truda i sekiracije te odlučio prijeći na RGN…“, priča nam Mario.

Godina po godina…
Pred kraj faksa, nastavlja, otišao je raditi u Lipik GLAS kako bi skupljao iskustva. Tamo je bio godinu dana nakon čega odlazi u Međimurje gdje najprije radi u modelarsko prerađivačkoj firmi pa u bravarskoj koja izrađuje transformatorske kotlove za Siemens, Končar i slične kupce. U Međimurju se nije zadržao dulje od jedne godine…
„Dobio sam priliku vratiti se u Lipik u obrt VIOS gdje sam nešto više od godinu dana radio kao voditelj proizvodnje. U tih nekoliko godina radnog iskustva stekao sam tehničke i rukovodeće vještine neophodne za pokretanje vlastitog posla, objašnjava nam otkrivajući pritom zašto se niti na jednom poslu nije zadržao duže. Pomalo neobično u današnje vrijeme kad ljudi teško dolaze do posla, a kad ga se dohvate na njemu nerijetko provedu deset, dvadeset godina, možda u istoj stolici ili za istim strojem dočekaju i mirovinu…
„Ja ti mislim da smo mi u svojim razmišljanjima debelo zaspali u socijalizmu…dobio sam posao i sad cijeli život tamo drmiš, radiš. A kukaš da ne valja. Ne ide to tako - ideš dalje, jebiga, probaš pa vidiš. Nije taj posao jedini na svijetu“, kaže svjestan da mu takvu komociju omogućava inženjerska diploma koja će otvoriti mnogima zatvorena vrata.
Uglavnom, nakon višegodišnjeg praktičnog usavršavanja u rujnu 2020. godine konačno je sa svojom životnom i poslovnom partnericom Teom Salarić otvorio vlastitu tvrtku - Irtemar. Naziv je složenica probranih slova iz obiteljskih imena: životne družice i suvlasnice Tee te djece – starije Iris i tromjesečnog Emerika.
„U privatluk smo krenuli s idejom izrade metalne galanterije, tipa noževa i ostalog. Igrao sam se s tim i ranije pa smo odlučili probati to unovčiti. Od prije posjedujem neke strojeve (tokarski stroj, laserska gravirka) pogodne za obradu i doradu, a ostali su dokupljeni iz poticaja Zavoda za samozapošljavanje koje smo ostvarili prilikom otvaranja", kaže Mario i dodaje da su odmah uvidjeli da zbog procesa izrade, ali i pukog legalizma ne mogu i ne žele biti konkurentni sivom i crnom tržištu. Ovdje se raspričao o noževima koje su mu strast i uživa u njihovoj izradi.

proizvodi

„Recimo, kod jednog lovačkog noža vrlo je važna kvaliteta. Ona je kod mene neupitna, ali košta. Koristim kvalitetnije čelike što u startu košta 300, 400 kuna pa kad tome još dodate 15-ak sati potrebnih za izradu dobijete relativno skup proizvod. S druge strane kuhinjski nož mora imati dobru geometriju, težinu s preciznim tehničkim detaljima što također utječe na cijenu. Takav jedan nož košta od 200 eura na dalje i namijenjen je za one koji se razumiju, a oni znaju koliko to vrijedi. Iako takva klijentela postoji i na našem tržištu svjesni smo da većina ljudi želi jeftiniji proizvod pa i po cijenu kvalitete zbog čega smišljamo neku kompromisnu mini seriju noževa za šire mase, koji ne bio skuplji od 750 kuna. Za domaćinstvo je dovoljan jedan pristojan japanski Santoku (univerzalni nož za meso, povrće i ribu), koji zadovoljava 90 posto potreba u kuhinji.“ Toliko o noževima.

Nema nemogućih narudžbi
Iako su oni strast, od ruke mu ide i štošta drugo. Za oko su nam zapele odlično prezentirane fotografije blagovaonskih stolova modernog dizajna. Odkud crpi inspiraciju te koliko je teško konkurirati raznim Lesninama, Ikeama koje nude slične ali znatno jeftinije proizvode?
„Internet nudi sve odgovore. Posebno se veselimo onim zahtjevnim kupcima koji znaju što bi, a ne znaju kako bi. Slušamo ih i pomaže nam kad imaju nekakvu smjernicu, želju ili čak viziju budućeg proizvoda. Upravo u kućnoj radionici u Lipiku prema narudžbi radimo blagovaonski okrugli stol sa spider nogama. Jedan takav kod nas, ovisno o dimenzijama i detaljima, košta oko 3.500 kuna. Prema potrebi, nakon što dogovorimo posao, kupcima radim 3D vizuale - uslugu renderiranja proizvoda do konačnog izgleda, tako da zajedno možemo sve želje oko izrade definirati do detalja. Lakše je na računalu izmijeniti potrebno, nego u procesu proizvodnje. Na ovaj način kupcu omogućujemo neposredno utjecanje na dizajn, oblik ili formu kako bi proizvod u konačnici bio u skladu s prostorom gdje će bit ukomponiran. Drvo i neke elemente koje ne možemo obraditi sami dobavljamo kroz suradnju s tvrtkom Arbor (bivši Suvenir) iz Sirača, tako da u Irtemaru više nema nemogućih narudžbi."

IMG 20211201 102113

Za razliku od sitne metalne galanterije, ona drvena je nešto masivnija i izazovnija. Za izradu jednog stola mu je potrebno nekoliko dana. Radi i s popularnim EPOXY umetcima uz kombinaciju laserske gravure drveta (dubine par milimetara) koja se kasnije ispunjava smolom što u konačnici daje vrlo elegantan dizajn.
Osim toga u maloj radionici Irtemara nastaju i nešto veće stvari poput višemetrenih vanjskih čeličnih ograda koje radi od dizajna do postavljanja. Izrađuju također komplet unutarnjeg stubišta te nadaleko popularne čelične stubišne ograde industrijskog dizajna protegnute od podruma do stropa. Također, upustili su se u izradu krovišta, gdje se traži preciznost i pedantnost.
„Sposobnost nudi raznovrsnost, a ona konstantan prihod“, kratko komentira Mario prošireni asortiman usluga uz duhovitu opasku: „Novac je tamo gdje su kile i kvadrati. Kad doneseš čovjeku nož i kažeš da košta dvije tisuće on padne u nesvijest. A kad dovezeš kapiju i kažeš sedam tisuća kuna - on sretan. A više se naradim oko tog noža nego na ogradi…“

Ograda

Neobičan posao? Žigovi za Ergelu, recimo...
Osim toga svoje umijeće Mario je pokazao i na ponekim neobičnim poslovima. Izrada žigova za ergelu konja jedan je od takvih.
"Da, to je bio nesvakidašnji posao iz prostog razloga što diljem svijeta ima samo nekoliko firmi koje to rade. Komplet za žigosanje su brojevi od 0-9, te slovo koje označava državu i grb ergele. Radili smo ih po narudžbi za ergelu u Šumadiji u Srbiji. Napravili smo uzorke od vatrostalnog inox materijala koji ne mijenja karakteristike do temperatura 1100 – 1200 stupnjeva, a takvi žigovi se pri procesu žigosanja zagrijavaju na nekih 600 – 700 stupnjeva. Ovaj naš proizvod je praktično vječan i naručitelj je bio vrlo zadovoljan“.

203375539 278157290757155 4857609959932417924 n

Nabrojanim poslovima iz djelokruga ove pakračke tvrtke valja pridružiti i tiskarske usluge, personalizirane proizvode od kože, ali i strojnu obradu tipa tokarenja i glodanja. Tu je Mario posebno naglasio vrijednost takvih usputnih, ali sve češćih poslova, jer su dijelovi minijaturni i zahtijevaju vrlo kompleksnu strojnu obradu.
U budućnosti pak razmišljaju o proizvodnji palete proizvoda u manjim i većim serijama po narodnim cijenama, koje će garantirati konstantan priljev novca. Da bi zakrpali vrijeme i proračun. Iz svega navedenog jasno se vidi put kojim će tvrtka nastaviti. Za razliku od ranije, vjerujemo da će ova biznis odluka trajati znatno dulje od godinu dana i da će u našem gradu stasati tvrtka iza čijeg će se imena kriti vrhunska kvaliteta i prepoznatljivost.
Nema razloga da tako ne bude.

Grad Pakrac do 3. siječnja