Grad Pakrac na prošlogodišnjem rujansko-listopadskom popisu stanovništva imao je 7095 stanovnika, rezultat je prvih preliminarnih objavljenih rezultata koje je na svojim stranicama 14. siječnja objavio Državni zavod za statistiku (DZS). U usporedbi s rezultatima popisa iz 2011. godine kada smo imali 8460 stanovnika to je za 1365 manje ili 16,1 posto.  

Naravno da je naselje Pakrac i dalje najveće u administrativnoj jedinici koji je u vrijeme prošlogodišnjeg popisa imao 4.147 stanovnika ili za 695 manje (14,4 posto) nego prije deset godina kada je u njemu živjelo 4842 osobe. Na području našeg susjeda Grada Lipika živi 5.126 stanovnika, dok ih je 2011. bilo 6.170, dakle 1.044 stanovnika manje ili 16,9 posto. Naselje Lipik, kao središte jedinice lokalne samouprave i dalje ima najviše stanovnika, njih 1.951, dok ih je deset godina ranije bilo 2.257, odnosno 306 više – 13,6 posto pa možemo zaključiti da je ovaj popis stanovništva iskazao podjednak gubitak stanovnika u obje jedinice lokalne samouprave ovog područja.  

Županija izgubila stanovnika veličine Pakraca i Lipika zajedno

Prema objavljenim rezultatima popisa Požeško-slavonska županija ima  64.420 stanovnika i u odnosu na popis 2011. godine, kada je imala 78.034 stanovnika, je u tih deset godina izgubila 13.614 stanovnika odnosno 17,45 posto. Koliko je to stvarno veliki gubitak možda najbolje ilustrira podatak da je on veći nego što Pakrac i Lipik imaju sada popisanih stanovnika zajedno – 12.221. Pri tom su sagledavajući postotak gubitka stanovništva od naše županije još lošije  Vukovarska, Sisačka i Brodska.

Ovo su prvi preliminarni rezultati Državnog zavoda za statistiku, a narednih tjedana i mjeseci, kako to bude objavljivao Državni zavod za statistiku ćemo se u našim medijima baviti analizom i ostalih lokalno prikupljenih podataka pri čemu su svakako najinteresantniji podaci o starosti, školskoj spremi i nacionalnoj pripadnosti.   

Te rezultate priželjkuje i gradonačelnica Anamarija Blažević. Zamoljena za komentar prvih rezultata izbora istaknula je da oni nisu neočekivani. Gubitak stanovništva nije zanemariv, ali naglašava da on nije isključivo posljedica negativnih trendova migracije nastale nakon ulaska Hrvatske u EU već značajnim djelom negativnih trendova u prirodnom kretanju, odnosno odnosu brojeva rođenih i umrlih, o čemu će biti detaljno pisano u nastavku ovog teksta.  

Skoro pola stambenih jedinica prazno?!

Osim stanovništva prošlojesenski popis je obuhvaćao  i popisivanje  kućanstava i stambenih jedinica. Iz prve objave rezultata DZS evidentno je da 7095 naših stanovnika živi u 2979 kućanstava što iznosi 2,4 člana po obitelji. Prije deset godina tadašnjih 8460 stanovnika je živjelo u 3303 kućanstava (više 324) pri čemu je obitelj imala prosječno 2,6 člana. Prema objavljenim podacima na području jedinice lokalne samouprave Pakrac nalazi se 5346 stambenih jedinica od kojih je 5097 u privatnom vlasništvu. Možda je za neke opsežne zaključke temeljom objave prvih sintetičkih podataka DZS, bez razrađene analitike, prerano. No valja primijetiti da logika nalaže da jedna obitelj živi u jednom stambenom prostoru iz čega proizlazi da je 2.367 (44,3%) prazno ili služi kao kuća za odmor. No prema godišnjem prikupljenom porezu na kuće za odmor takvih je na našem području jako malo. Dakle prazne su, a takav zaključak potkrepljuje i činjenica da brojna rješenja o plaćanju komunalne naknade iz gradske uprave ne idu na adresu nekretnine za koju se izdaje rješenje  nego na adresu vlasnika koji ne živi u toj nekretnini.

Točna ili netočna anketa

Popis stanovništva je najvažnija aktivnost i anketa u razdoblju od 10 godina djelovanja Državnog zavoda za statistiku jer tako dobiveni rezultati predstavljaju brojčanu bazu za razne planske dokumente na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te su pokazatelj razvoja. Stoga je svima stalo da su tako dobiveni podaci što točniji. No i u pripremi zadnjeg popisa je više puta kroz različite institucije isticano da je ovo možda zadnji popis ili bar zadnji na taj način. Razlog je tehnološki napredak koji zahvaljujući računalnim sustavima prisutnih na svim razinama i institucijama omogućuje prikupljanje i praćenje tih istih podataka (migracije, prirodno kretanje, razne socijalne karakteristike, stanovanje) gotovo na dnevnoj razini. Drugi razlog zašto se razmišlja o napuštanju principa popisa stanovništva „od kuće do kuće“  je u činjenici da je ipak riječ o statističkoj metodi ankete, koja unatoč zakonskim odredbama, ostavlja podosta prostora za subjektivno izjašnjavanje anketiranih, ali i mogućih propusta anketara (popisivača).

Još u pripremi popisa ne mali broj pojedinaca je izrazio sumnju u rezultate takozvanog samopopisivanja putem internetske aplikacije gdje je mogućnost kontrole da li popisane osobe žive baš na toj adresi (ili Njemačkoj, Srbiji, Zagrebu….), jesu li svi popisani članovi kućanstva na toj adresi i slično. I do nas su došle glasine da su popisana cijela ili dijelovi kućanstva koji tu ne žive. Jednako tako imamo saznanja da neka kućanstva navodno popisivači nisu niti obišli. Statistika kao znanost uvijek ističe da kod njene metode ankete, kao što smo već napisali, tolerira se statistička greška do 3 posto bilo u plus ili minus. Stoga se mogu pročitati sve prisutnija razmišljanja da se takav oblik popisa stanovništva, nepouzdan, spor i skup, napusti i da se za potrebe analitičkih i planskih dokumenta počnu primjenjivati podaci koje Državni zavod za statistiku i onako prikupljanja maltene svakodnevno i objavljuje na godišnjim razinama za prethodnu godinu.

U nastojanju da dođemo do što kvalitetnijeg podatka „kol'ko nas ima“ odlučili smo  usporediti podatke dobivene metodom popisa stanovništva s podacima koje elektronski prikuplja i objavljuje državni zavod za statistiku kontinuirano.

Na popisu brojniji nego u statistici Zavoda

Prema procijeni DZS objavljenoj u studenom prošle godine, dakle manje od dva mjeseca od objave privih rezultata popisa,  koja se temelji na bazi godišnjih podataka o prirodnom kretanju (rođeni:umrli) i migracijama (odseljeni:doseljeni prema podacima MUP-a o prebivalištu)   Pakrac je na kraju 2020. godine imao 6.566 stanovnika   i svake godine u prošlom desetljeću je gubio između 150 i 300, osim te zadnje godine kada je gubitak iznosio 43 stanovnika.

U tih 10 godina prema tablicama DZS rođeno je 715 novih naših stanovnika, a umrlo je 1.357, dakle u prirodnom kretanju je Pakrac izgubio 642 stanovnika.

Prema podacima MUP-a u razdoblju 2011. do 2020. godina iz Pakraca je odselilo 2.561 stanovnik i to u druge jedinice lokalne samouprave (može i Lipik - Klisa, Japaga, Filipovac...) županije 455, u druge županije RH 889 i u inozemstvo  1.217. Istovremeno je doselilo 1.389 novih stanovnika i to iz drugih jedinica lokalne samouprave županije (može i iz Lipika -…) 489, iz drugih županija RH 610 i iz inozemstva 290. Dakle u razdoblju 2011-2020. smo u migracijama izgubili 1.172 stanovnika. Zbrajajući taj podatak s podatkom o gubitku u prirodnim kretanjima dolazimo u desetogodišnjem razdoblju do manjka od 1.814 stanovnika. Odbijajući tu brojku od baznog podatka – popisa 2011. kada nas je popisano 8.460 dolazimo do brojke od 6.646, ili 80 više nego što službeno procjenjuje DZS, a jedno od mogućih objašnjenja zašto se ti podaci razlikuju je se što procjene DZS temelje na podacima za cijelu godinu, a popis stanovništva 2011. je rađen na bazi stanja na 31. ožujka čime je već u procjeni obuhvaćeno to tromjesečno razdoblje. No riječ je o razlici od samo 1,2 posto, dakle ono što statističari dozvoljavaju kao statističku grešku, dakle za stvarni život je nebitno.

Prema službenoj procijeni DZS Pakrac je u 10 godina izgubio  1.814 stanovnika što je 21,4%, a prema rezultatima popisa 1.365 ili 16,1%.

Kome vjerovati?

Iz tih različitih podataka nameće se pitanje kome vjerovati; statističkim analitičarima ili popisivačima?

Državni zavod za statistiku svake godine objavljuje broj učenika osnovnih škola na početku školske godine. U pakračku osnovnu školu 2011. godine je krenuo 751 učenik. Deset godina poslije, u jesen 2020. u istu školu je krenulo 605 učenika ili 146 manje nego 10 godina ranije što je 19,4 posto. Taj podatak daje za pravo analitičarima.

No istovremeno je lani u svibnju na popisu birača za lokalne izbore u Pakracu bilo 6967 birača što je znatno bliže stanju koje su utvrdili popisivači, ali opet nemoguće jer pravo glasa imaju osobe starije od 18 godina, a toliko ih niti po popisivačima nije moglo biti.

Sigurno da između ova dva različita podatka nije od životne važnosti koji je točan. U svakom slučaju ima nas premalo i sve manje i tako već točno 100 godina kada Pakrac prvi put kao jedinica lokalne samouprave počinje gubiti stanovništvo.  Nažalost više vjerojatno nitko niti ne pomišlja na rast u nekom budućem promatranom razdoblju. Važno je zadržati postojeće statističko stanje. Koliko je to moguće, bar neke naznake ćemo dobiti kada bude završena starosna i školska struktura postojećeg stanovništva, ali sve će ovisiti o trendovima među mlađoj populaciji (više)  kao i o tome što će im naša sredina moći ponuditi (nažalost manje).

Po kriteriju stanovništva neka naselja postoje još samo na putokazima

Statistika se ipak poboljšava

Statistika oko broja stanovnika posljednjih godina se ipak poboljšava, odnosno gubici su, gledajući prirodna kretanja i migracije, manji. Prema procjenama DZS Pakrac je 2020. izgubio 43 stanovnika, godinu prije 142, u 2018. 146, a rekordno loše 2016. čak 368.   

Prema podacima MUP-a o prebivalištu, koje smo dobili u uredu gradonačelnice,  lani (2021.) je 66 rođene djece, a umrlo je 149 Pakračana (-83). Lani je u druga područja RH odselilo 70 osoba, a 12 u inozemstvu. Istovremeno je na područje Pakraca doselilo 109 osoba iz RH i 26 iz inozemstva pa su nam migracije u konačnosti donijele 53 stanovnika više tako da je uz obračun gubitaka u prirodnim kretanjima od 83 osobe u konačnosti broj stanovnika manji za 30. I to je manje, ali manje manje nego prijašnjih godina.   

POVIJEST POPISA Najmanje stanovnika u stoljeće i pol unazad

Prvi organizirani popis stanovnika na području današnje Hrvatskoj proveden je još 1857. godine i od tada, uključujući i lanjski, još 16 puta. Državni zavod za statistiku na svojoj internet stranici je objavio rezultate svih popisa pa stoga možemo pratiti kretanje broja stanovnika kroz zadnjih 165 godina i na ovom području.

Prema tim podacima već te 1857. godine teritorij današnje jedinice lokalne samouprave (JLS) Grad Pakrac je nastanjivalo 8.030 stanovnika. Usporedbe radi, na području Grada Lipika je bilo 5.421 stanovnik, a naše današnje županijsko sjedište Grad Požega je imalo tek 5.191 stanovnika i bilo je nešto manje od Pleternice, pa čak i od Općine Brestovac (6.782). Već na idućem popisu 1869. godine  u granicama svoje današnje JLS Pakrac bilježi značajan porast na 10.195 (Lipik 7068). Na trećem popisu 1880. godine Pakrac je i dalje najveća JLS na županiji s 10.234 stanovnika (Lipik 8.275)  što su i dalje dvije stanovništvom najveće općine na području današnje županije. Četvrti popis proveden 10 godina poslije također je protekao u rastu broja stanovnika: Pakrac 13.496, Lipik 11.553, a „mala“ Požega 7.871, manje od Brestovca 8.300 i Pleternice 8.037. Sljedeći popis vlasti Austro-Ugarske monarhije su proveli na prijelazu stoljeća (1900.), a Pakrac je imao 15.975 stanovnika, Lipik 12.616, dok Požega s 9.437 stanovnika izbija na treće mjesto u današnjoj županiji.

Nesmiljeni rast stanovništva se nastavlja i u prvom desetljeću prošlog stoljeća pa na popisu provedenom 1910. godine Pakrac ima 18.422 stanovnika, Lipik 13.909, a Požega 11.020.

Kako rat i poratne migracije utječu na broj stanovnika na ratom poharanom području prvi put u 20. stoljeću smo mogli zaključiti nakon popisa 1920. godine, a nažalost, poslije još dva puta. Po prvi put Pakrac i Lipik bilježe pad broja stanovnika; Pakrac na 17.640 (-782), Lipik na 13.503 (-406), dok Požega raste na 12.054 (+ 1.034).

Prije 90 godina Pakrac kao današnja Virovitica, Križevci, Kutina

No oporavak slijedi već do popisa 1930. godine kada Pakrac bilježi snažni rast i ima u današnjim svojim granicama nikada više popisanih 20.361 stanovnika debelo odmakavši Lipiku 13.786 i Požegi 12.393. O kakvom se gradu radilo ilustrira podatak da danas približno toliko stanovnika imaju gradovi (naselja) poput Virovitice, Križevaca i Kutine.

Požeško-slavonska županija u današnjim svojim granicama tada ima 99.657 stanovnika, dvostruko više nego na prvom popisu 1857. godine (47.877), ali i približno 35 tisuća više nego danas.

Do idućeg popisa 1948. godine kroz ovo područje je protutnjao 2. svjetski rat i poratno razdoblje s velikim političkim promjenama koje su zajedno donijele drugi depopulacijski val. Pakrac je pao na 15.961 stanovnika (-4.400), Lipik na 11.867 (-1.919). Požega i dalje raste i sada ima 13.715 stanovnika ili 1.322 više nego 1931. godine.

Na popisu provedenom svega pet godina poslije, 1953. godine prisutan je blagi oporavak po pitanju broja stanovnika: Pakrac ih ima 17.003, Lipik 12.290, a Požega 15.450. Po pitanju kretanja stanovništva 50-te godine nisu donijele neke veće promjene pa na popisu 1961. godine Pakrac ima 17.644 stanovnika, Lipik 12.190, a po prvi put Požega je brojnija od Pakraca s 19.508 stanovnika.

Šezdesetih godina značajna lokalna migracija

Da razvoj industrije koji je na našem području bio prisutan 50-tih i 60-tih godina (počinje finalna proizvodnja u Papuku, pokreće se staklana u Lipiku, Moderna i Jedinstvo u Pakracu, kroz ciglanu u Filipovcu, kamenolome i Konstruktor snažno se razvija građevinska industrija) ne mora nužno utjecati na povećanje broja stanovnika potvrdio je popis iz 1971. godine gdje je Pakrac sa 17.023 stanovnika, kao i Lipik s 11.651 ponovo u blagom minusu u odnosu na prethodno razdoblje, dok Požega upravo u tom desetljeću bilježi snažan rast i dosegla je 24.939 stanovnika. Pri tome treba uzeti u obzir da je sredinom šezdesetih godina počeo val odlazaka na rad u Njemačku pa se može zaključiti da je migracija išla u dva smjera.

No ako industrijalizacija u prethodna dva desetljeća, što i zbog spomenutog „pečalbarenja“ nije povećala ukupan broj stanovnika, značajno se  odrazila na lokalna migracijska kretanja. Nekada velika sela, prema popisu iz 1948. godine Donja Obrijež 700, Dereza 428, Donji Grahovljani 419, Omanovac 437, Toranj 598,  Batinjani 503, u naredna dva desetljeća izgubila su između 30 i 40 posto stanovnika, a manja, posebice na udaljenim obroncima Papuka i Psunja, počeli s odumiranjem. Njihovo stanovništvo počinje bježati sa, u socijalizmu, upropaštene poljoprivrede na novootvorena industrijska radna mjesta pa brojem stanovnika rastu prigradska naselja: Prekopakra s 944 stanovnika 1948. na 1324 1971. godine, Kusonje u istom razdoblju s 450 na 744 stanovnika. Taj rast je naročito prisutan u naselju Pakrac koji je 1948. godine imao 3.558, a 1971. već 6.136 stanovnika i Lipik s 1.407 na 2.554. Sedmo desetljeće prošlog stoljeća ne bilježi neke velike promjene u broju stanovnika pa na popisu 1981. godine  Pakrac i Lipik bilježe mali pad u odnosu na prethodni. Pakrac ima 16.475, Lipik 11.335 stanovnika. Požega je opet u malom plusu i dosegnula je 26.708 stanovnika. Isti trend je pokazao i posljednji jugoslavenski popis, proveden neposredno prije novog rata, 1991. godine. Današnja JLS Pakrac je imala 16.367 stanovnika, Lipik 11.222, a Požega 28.157. 

Da se rat i demografija jako ne vole potvrdio je prvi popis nakon Domovinskog rata u neovisnoj Hrvatskoj proveden 2001. godine kada je zabilježio u Pakracu tek 8.855 stanovnika (-7.512 ili 45,9%), u Lipiku 6.674 (-4.568 ili 40,5%). Požega je u tom desetljeću porasla za 44 stanovnika i tada ih je imala 28.201. Blagi silazni trend je nastavljen i u prvom desetljeću ovog stoljeća pa na popisu 2011. godine Grad Pakrac ima 8.482 stanovnika, a Lipik 8855. Po prvi put na popisu u minusu je i Grad Požega koji te godina ima 26.248 stanovnika.      

Iz ovako nanizanih podataka o broju kretanja stanovnika kroz povijest popisa će mnogima postati razumljivo zašto stariji Pakračani vole povijest svoga grada i zašto su na nju toliko ponosni.