S prvim danima tekuće godine u naše je živote uselio famozni euro. S njim u paketu stigli su i problemi. Poskupljenja skrivana iza preračunavanja cijena iz kune u eure kod nekih su trgovaca dosegnula razmjere otvorene pljačke pa je puk s pravom digao glas. Mediji nas na dnevnoj bazi zatrpavaju informacijama o previsokim trgovačkim i ugostiteljskim maržama, po terenu su se razletjeli djelatnici Državnog inspektorata, hvalisaju se kako ispisuju enormne kazne u pravilu sitnim ribama, „malim“ igračima i obrtnicima koji se bore za svaki cent. S druge strane, ispod robe široke potrošnje na policama trgovačkih lanaca i dalje čitamo brojke koje veze nemaju s „preporukom Vlade da se cijene vrate na 31.12.2022. godine“. No, da ne duljimo...
Kako smo mi lokalni medij i zadatak nam je lokalizirati određenu problematiku, a pošto vi već znate koliko „ojra“ trebate pripremiti za kruh, mlijeko i potrošačku košaricu općenito, odlučili smo provjeriti koliko ima istine u tvrdnjama da su se i ugostitelji uhvatili u „euro-kolo“ pa bezrazložno poskupili.
Koliko plaćate kavu, pivo ili sok doznali smo na terenu, razgovarali kratko s vlasnicima i usporedili cijene. Zanimljiv je bio i konobarski osvrt na novu valutu te novonastala situacija s kovanicama bakšiša koji je važna stavka dnevnog utrška svakog ljubaznog konobara. Odmah da kažemo, ako ste dosad obilazili kafiće – zbog novih cijena nećete prestati. Jest nešto skuplje, ali ništa spektakularno.
Poskupljenja su bila neizbježna
Obišli smo osam ugostiteljskih lokala u Pakracu (Cubismo, Garden, Maniva, Jet-Set, Conversano, Eliksir, Code i Palmu) i provjerili cijene na tri uzorka (kava s mlijekom, najjeftinije pivo u boci 0,5 l te Coca Cola 0,25).
Kava s mlijekom u većini je lokala ranije bila 8 kuna (1,06€), a sada je možete popiti prosječno za 1,3 eura (9,79 kuna) što čini poskupljenje od 22 posto. Na jednom mjestu je cijena 1,2 eura, a na tri 1,4. Pivo u boci od 0,5 l je prije uvođenja eura koštalo u prosjeku 14 kuna (1,86 €), a danas se kreće od 2 (15,07 kn) do 2,2 eura (16,58 kn). U jednom ćete ga lokalu platiti 2,3 €, a na četiri mjesta okruglih 2 €. Slično koštaju i sokovi, bili su 14 kn (1,86 €) ili 15 (1,99 €), sada su većinom od 2 (15,07 kn) do 2,2 eura (16,58). Složit ćete se, ništa strašno i ništa neočekivano. Šutimo na cijenu litre benzina od 12,13 kuna (a bio je i 15), kruha od nekih 10 (bio 7,5 kuna), a čudom se čudimo što je skuplje i sjedenje u kafiću, koje je zapravo izbor.
Komentirajući poskupljena, gotovo svi vlasnici kafića se u pravilu pozivaju na skuplju nabavu te da je poskupljenje bilo neizbježno. Slažu se i s tim da je tajming možda bio nespretan...
Dobavljači najavljuju novi udar
Jedna od njih je i Nikolina Radaković iz Jet-Seta koja nam kaže: „Poskupilo je pivo i kava, a od 1. veljače kava ide opet gore“, govori pokazujući nam dopis dobavljača koji obavještava da kava poskupljuje daljnjih 3 eura po kili što diže cijenu nekih desetak do petnaest posto. „Od početka prošle godine cijene su kompletno otišle gore, a mi većinu proizvoda nismo dirali i naši krajnji potrošači to nisu osjetili. Početak godine je vrijeme kad se usklađuju cijene, dogovaraju plaće i ovo poskupljenje je bilo neizbježno i, vjerujte, opravdano. Euro s tim nema veze, jedino je tajming možda malo upitan jer ljudi sad misle da smo iskoristili situaciju. No papir bilježi sve i sve se može provjeriti.“, komentirala ja Radaković i potvrdila gotovo identičnu priču ostalih pakračkih ugostitelja.
Objektivnosti radi, pet minuta smo izdvojili za pojedine predstavnike dobavljača piva i kave. Naravno, iz njihovog ugla stižu tvrdnje da poskupljenja nisu bila tako dramatična, pa iako ne ulaze u opravdanost poskupljenja, braneći svoju branšu o kavi žele reći da iz kile ugostitelj skuha 140 kava i da ga to košta 1,48 kuna u prosjeku te da "prostora" za korektnu krajnju cijenu još uvijek ima dovoljno. Naravno, da ne bude zabune, poznato je da cijenu artikla čini još štošta, kao i da postoji lošija jeftinija kava, a i ona bolja, a time i skuplja. Nadalje, netko skuha manje ili više kava, ali zgodno je znati omjer potrošnje i nije teško zaključiti koliko je kava vrijedan i rastezljiv artikl u cijeloj ovoj priči. No, dobro...
Konobari: “Bakšiš se vraća u normalu”
Nikolina obavlja i konobarski posao pa je relevantna prokomentirati kako se gosti, obzirom na euro, ponašaju s bakšišem. Ocijenila je koliko su zapravo konobari zakinuti za kusur-kovanice koje su sada centi i vrjednije su od bivših kuna ili lipa te jesu li gosti konačno odvagnuli vrijednost sitniša ili pri plaćanju računa iz opreza čekaju uredan povrat novca.
„Nije više loše kao prvih dana, već su se ljudi opustili, ispočetka se osjetilo da nisu sigurni koliko je 10 ili 50 centi, osjetilo se da malo zastanu, zbrajaju, ali sada se sve polako vraća na svoje“.
Slično govori i Tomislav Spajić iz Conversana. „Ostavljali su prije gosti i po 5 kuna. Sada je to 30, 40 ili 50 centi. Ostave nekad i euro, ovisno o „raspoloženju“. Kad već pričamo na temu bakše, pohvalio bih i svog šefa koji mi je korigirao plaću baš zato što smo se pribojavali da će ljudi biti oprezni s napojnicama. Međutim, ispalo je dobro, malo plaćica gore, a napojnice nisu zakazale, kud ćeš bolje“, otvoren je uvijek dragi konobar Spajki. Ništa lošije nije prošla niti Manuela Širac, djelatnica u Elixiru, kafiću u Bolničkoj ulici u Pakracu. Iako ona ne radi predugo, čini joj se da ljudi već razumiju omjere tako da ne prezaju ostaviti sitniš.
Kartično plaćanje mogućeu tri lokala
Sitniš, pak, ne ostavljaju oni koji u kafićima koriste uslugu kartičnog plaćanja, čiju su veliku ekspanziju potvrdile i same banke, a koje se stidljivo pojavljuje i u pakračkim lokalima. Ako se ne varamo, u Pakracu takvu mogućnost imaju samo tri kafića (Cubismo, Jet-Set i Elixir) i oni tvrde da gosti sve češće posežu za magnetiziranom karticom umjesto keša. Pitajući ostale vlasnike kafića zašto nemaju mogućnost kartičnog plaćanja, dobili smo vrlo živopisne odgovore od kojih većina i nije za objavu.
Na kraju – ništa posebno. Neosporno je da su cijene u kafićima porasle, a da se broj gostiju u istima nije smanjio.
Pohodeći kafiće, zatekli smo ista lica na istim mjestima. Rekli bismo, tamo gdje pripadaju. Napokon, kad je itko zbog nekakvog poskupljenja promijenio birtiju, ili ne daj Bože, zauvijek izašao iz nje?